Dvojna Crkva sv. Kvirina i sv. Margarete

Svakako najznačajnija romanička sakralna građevina u Krku posvećena je patronu grada sv. Kvirinu, a datira iz 12. stoljeća. Crkva je sagrađena na malenom prostoru nasuprot katedrali te je stoga orjentirana sjever-jug umjesto tradicionalno istok-zapad. Zdanje ima dva kata što je izuzetno rijetko u našim krajevima: gornja je crkva Sv. Kvirina, a ona donja posvećena je sv. Margareti (mučenici iz Antiohije). Donja crkva kao uostalom i gotovo sve romaničke crkve predstavlja jednostavno rješenje: surovo ali sugestivno i svečano, u kojem polusjena pobuđuje mističan osjećaj i poziva na okupljanje i molitvu. Prostor te crkve karakterizira i zanimljiva podjela lukovima križnog svoda što izlaze iz tla. Srednji brod crkve nose dva velika luka usporedna s fasadom, a on zajedno s onim zapadnim zatvara prostor crkve s dvije polukružne apside s kamenim lukovima i ožbukanim kupolama. Treći brod (s istočne strane) nedostaje jer na tom mjestu prolazi ulica. Svaka od apsida crkve ima prozorčić, a ulaz u kriptu smješten je s istočne strane pod voltom pod kojom se nalazi i ulaz u katedralu. U kripti se za vrijeme posljednjeg kneza Frankopana (1480.) služila misa za osuđene na smrt. S vremenom crkva je korištena i kao decimarij. No nakon što je ukinuta obveza plaćanja desetine crkvi u 19. stoljeću, prostor je postao skladište katedrale. Konačno 1961. crkva je obnovljena, a 1964. na izvornu lokaciju postavljen je i stari oltar.

Gornja crkva Sv. Kvirina u tlocrtu pokazuje gotovo četvrtastu osnovu, a središnjim i zapadnim brodom položena je na donju crkvu, dok je istočnim brodom položena na svod izgrađen nad prolazom. Crkva ima tri polukružne apside koje nenadmašnom elegancijom prema jugu izlaze iz korpusa crkve. Tri broda u interijeru odvojena su s dva reda stupova. Apsida središnjeg broda ima tri uska originalna prozora, dok ih bočni brodovi imaju po dva. Pod crkve u velikoj je mjeri zadržao izvorne kamene ploče  koje su najvjerojatnije bile dopremljene s antičkog Foruma. Na kaloti zapadne apside nađeni su ostaci freske  što je pomoglo i datiranje crkve u 12. stoljeće. U istočnom zidu što graniči s katedralom, uočava se jedan mali uzidani romanički prozorčić. Postojanje tog otvora potvrđuje nam da je u vrijeme izgradnje crkve taj prostor bio slobodan, odnosno da je katedrala u to vrijeme još uvijek imala oblik prvobitne bazilike s narteksom nižim od njene ukupne visine.

 

Istočni zid sv. Kvirina položen je na frontalni zid narteksa, a zbog toga je i do danas sačuvana originalna fasada narteksa s ostacima njegova portala. Zasigurno su 1290. godine započeli radovi na produljenju katedrale, a zbog povezivanja dviju crkava trebalo je zatvoriti romanički prozor. Pretpostavlja se da je istovremeno ostvarena i komunikacija među crkvama kroz polukružni otvor  dug gotovo koliko i cijeli istočni brod Sv. Kvirina, a koji je služio kao matronej katedrale tvoreći jedinstven i originalan kompleks. Nakon radova katedrala je dobila drugačiji izgled koji će je približiti romanici 12. stoljeća kakvom su je stoljećima i držali.  

Literatura:
Anna Maria Fiorentin, KRK (SPLENDIDISSIMA CIVITAS CURICTARUM), Adamić, Rijeka,  2001.