Samostan sestara klarisa

Pred franjevačkim samostanom i opatijom Sv. Mihovila nalazio se samostan vrlo strogog reda sestara klarisa. Godine 1290. papa Nikola IV. dao je dozvolu biskupu Lambertu da u ženske samostane na Krku (klarisama i benediktinkama) uputi dva svećenika propovjednika. Inače u malo se dokumenata nadalje govori o klarisama, a smatra se da je samostan u jednom periodu bio i prazan. Godine 1519. kompleks je obnovljen jer su redovnice prihvatile nešto blaži oblik klauzule. Nadovezana na samostan bila je i crkva Navještenja Marijina što je bila podignuta u njegovu središtu. Bila je to jednobrodna crkva s četvrtastom apsidom. Nakon I. svjetskog rata nailazimo na još poneki ostatak, međutim između 1925. i 1930. ostaci su posve uklonjeni, a trijumfalni luk crkve s renesansnim i baroknim obilježjima prenesen je u gradski park gdje je iskorišten kao rotonda. Cijeli kompleks obuhvaćao je omeđeni prostor Trga sv. Mihovila, s Ulicom sv. Marka i s glavnom ulicom koja vodi prema Gornjim vratima, dakle cijeli onaj vrt što je zatvoren jednim zidom postoji još i danas. Godine 1806. u samostanu su djelovale tri redovnice, a te je godine francuski general Gilly zahtjevao od biskupa Šintića da isprazni samostan i da ga ustupi vojsci. Tri klarise ubrzo su preseljene u susjedni benediktinski samostan. Samostan od tada više nije korišten, a 30-ih godina 20. stoljeća u zgradi se nalazio ženski hrvatski internat. Znamo da je na Trgu sv. Mihovila ostala samo jedna građevina kompleksa, dok se druga nalazi u Ulici sv. Marka pred samostanom benediktinki. Zgrada na trgu u 19. je stoljeću dana biskupu Viteziću koji ju je prodao gradu da se prilagodi za potrebe bolnice ili škole, a ostatak je bio prodan građanima.

Literatura:
Anna Maria Fiorentin, KRK (SPLENDIDISSIMA CIVITAS CURICTARUM), Adamić, Rijeka,  2001.
Denis Lešić, Grad Krk (mala monografija velikoga grada), Aquanet, Krk, 2005.