Benediktinski samostan i Crkva sv. Marije Anđeoske

S druge strane Ulice sv. Marka, duž Ulice sv. Ane po prilici u isto vrijeme sa samostanom sestara klarisa podignut je i samostan benediktinki uređen oko crkve Sv. Marije Anđeoske. U oporuci Cecilije Volpe iz 1348. spominje se ta crkva pa se može vjerovati da je tada bila istog oblika i veličine poput današnje. Godine 1780. zdanje je barokizirano, a tada je postavljen i oltar čuvenog majstora Sebastijana Petruccija iz Rijeke; zvonik je dograđen puno kasnije (1800.). Crkva i samostan još i danas su u upotrebi.

U početku samostan je primao samo Krčanke plemenita roda, no kasnije se "liberalizirao", a Krčanke su tada dobile i prednost pri zaređivanju. Zbog pojačanog nadzora vlasti nad Crkvom u vrijeme mletačke uprave otokom, jedno je vrijeme krčkom biskupu bilo zabranjeno posjećivati samostane, pa je čak providur određivao, a dužd potvrđivao opaticu samostana. Stoga u biskupiji i nema previše podataka o samostanskom životu. Ipak, godine 1565. biskup Bembo piše kako se redovnice djelomično uzdržavaju predući vunu i tajući platno. Početkom 17. stoljeća samostansku je tišinu zamjenila potpuna tišina kada je samostan ostao bez redovnica. Tada su na poziv biskupa došle dvije redovnice s otoka Cresa  koje su obnovile samostan.
(Na ovom području izvan zidina na Gornjim vratima, nekada se dizao priorat benediktinski i crkva Sv. Ivana, od kojih danas nije ostao nikakav trag.)  

Literatura:
Anna Maria Fiorentin, KRK (SPLENDIDISSIMA CIVITAS CURICTARUM), Adamić, Rijeka,  2001.
Denis Lešić, Grad Krk (mala monografija velikoga grada), Aquanet, Krk, 2005.