Arhiva (galerija Decumanus 2008.)

KRČKI SLIKARI SVOME GRADU
(18. 12. 2008. - 16. 01. 2009.)
GALERIJA DECUMANUS, KRK

U krčkoj galeriji otvorena je tradicionalna izložba Krčki slikari svome gradu, svojevrsan presjek aktivnosti nekolicine krčkih likovnjaka, uglavnom slikara, odrađenih tijekom 2008. Izloženi motivi kao i svake godine ukazuju na čovjekovu privrženost gradu koji nadahnjuje njegovo jastvo, čineći u isto vrijeme likovnu egzistenciju specifičnom i prepoznatljivom. Brojni štovatelji uglavnom tradicionalnog (s)likovnog izraza ovom su prilikom mogli uživati u nizovima pejsaža, veduta i gradskih panorama, našoj vegetaciji koja konture otoka čini toliko privlačnima, različitim igrama s motivom domicilne arhitekture sposobne u trenutku p(r)obuditi nostalgiju, nepredvidivu karakteru mora koje u očima promatrača trpi bezbrojne transformacije, kao i ponekad otvorenu, a ponekad zatvorenu simbolizmu najprisutnijem u hibridnim kadrovima još uvijek mističnog podmorja i njegove faune. Budući da su na izložbi svoje likovno umijeće pokazali mahom slikari, raspon tehnika kojima raspolažu seže od ulja pogodnog koliko za agresivne ekspresionističke eksperimente toliko i za suhi realizam, akvarela koji gotovo uvijek traži bezprimjerno poznavanje njegova karaktera, pa sve do precizne olovke ili zahtjevna gvaša. Svoju podršku ovoj jedinstvenoj manifestaciji, kao i sveke godine, pružio je gradonačelnik Darijo Vasilić, dok je Maja Parentić, ravnateljica krčkog Centra za kulturu, prisutne uvela u priču gdje se jednakovrijednima susreću realno i imaginarno; magijsko i humano; putopis i mit. Postav kojeg vitalnim čine radovi Dagmar Franolić, Alme Dujmović, Saše Lončarića, Miljenka Brauta, Mihovila Depopea, Edit Jurine, Itala Samblicha, Maria Udine i Mariján Alaniz možete pogledati sve do 16. siječnja 2009., svakim danom (osim nedjelje) od 10.00 do 12.00 i od 17.00 do 19.00 sati.

 
S otvaranja izložbe Krčki slikari svome gradu


Slika Mariján Alaniz

 
Slike Maria Udine i Josipa Depopea


Crtež Alme Dujmović


Slika Itala Samblicha

 
S otvaranja izložbe Krčki slikari svome gradu

KRK U LEPANTSKOJ BITKI
(O7. 10 - 07. 11. 2008.)
GALERIJA DECUMANUS, KRK

Izložba Krk u Lepantskoj bitki otvorena je kao dio manifestacije Štorija o galiji Cristo Ressussitato kojoj je cilj obilježabvanje poznatog pomorskog sukoba iz 1571. godine, kao i revitalizacija bogate povijesne baštine.


S otvaranja izložbe Krk u Lepantskoj bitki
(Aleandro Petrucci, Maja Parentić, Nada Turina Đurić i
gradonačelnik Darijo Vasilić)

Predmet: replika zastave s turske galije
Podrijetlo: Turska, u vlasništvu župne crkve grada Spelonga
Datacija: 16. stoljeće
Mjesto nalaza: Vojni trofej s turske galije uzet za vrijeme trajanja Lepantske bitke

Za vrijeme trajanja Lepantske bitke mornar Carlo Toscani iz talijanskog grada Spelonge popevši se na tursku galiju uspio je iščupati zastavu nevjernicima nakon što se borio poput lava. Danas se to prezime više ne može naći u Spelongi i široj okolici, ali je uvedeno u registar župe 1638. godine. Možemo dakle pretpostaviti da u toj priči koja se prenosila usmenom predajom ima osnove za istinu. Vrativši se u rodno mjesto izvršio je svoj zavjet položivši zastavu na koljena kipu Madonne della Salvezza. U znak sjećanja na taj događaj nastala je i jedna slika koja se zajedno sa zastavom još i danas čuva u župnoj crkvi Spelonge.

 

Predmet: bodež (stilet)
Podrijetlo: Italija (?)
Opis predmata: Držak od željeza balustradno je oblikovan. Križnica ima kratke ravno produžene krakove koji završavaju jajoliko; međutim jedan završetak kraka nedostaje. Oštrica bez sječiva je trobridna s četverobridnim zadebljenjem i udubljenjima na oštrici umjesto žlijeba za krv.
Datacija: 1600.-1660.
Materijal: željezo
Način izrade: lijevanje, kovanje, izvlačenje
Dimenzije: 21cm x 10cm x 0.9cm
Mjesto nalaza: Krk

 

Predmet: Polumodel galije iz 1571. koja je sudjelovala u Lepantskoj bitki
Polumodel izradili: Željko Skomeršić (Krk) i Walter Macovaz (Trst)
Omjer: 1:50

Polumodel je izrađen prema nacrtima Josepha Furttenbacha koji se kao zapovijednik galije nalazio točno u središtu bitke. Nakon sukoba postaje nasljednikom Giana Andrea Doria i reorganizira genovsku flotu s kojom uspješno lovi pirate po Mediteranu.

 

Predmet: pulena Zvir s hvarske galije Sv. Jerolim
Podrijetlo: Hvar
Datacija: 16. stoljeće
Dimenzije: 110cm x 160cm x 105cm

ŽELJKO KIPKE
Više volim mace od pasa
(22. 08. - 19. 09. 2008.)
GALERIJA DECUMANUS, KRK

U krčkom izložbenom prostoru otvoren je postav zagrebačkog slikara i video-umjetnika Željka Kipkea pod nazivom: Više volim mace od pasa - u nastavku, jer ne postoje policijske mace - što predstavlja komentar jednog lika iz knjige Sedmereo Simenonove djece, Romóna Díaza Eterovica. Na temelju spomenutog citata nastala je i slika Parižanki koje su na svoja lica navukle mačje maske. Zatim je platno, na kojem se osim maskiranih žena našao i spomenuti komentar, otvorilo put prema filmu pod nazivom Mali mačak i lav. To je kratka priča o snu koji objedinjuje bijesnog vozača, lava, lavicu, umjetnika koji sanja i njegova ljubimca žute boje krzna i očiju. Poruka iz sna kaže da je umjetnik siguran od napasnika - bijesnog vozača i divljih zvijeri - toliko dugo dok pokraj njega sjedi mali žuti mačak. Kratki se film, zapravo, bavi obrascem koji bi na najekonomičniji način objedinio dvije priče - onu o ljubimcu, i onu koja se tiče sna. Sinergija dvaju prikaza, jedan na slikarskom platnu, a drugi na filmskom ekranu, sugerira vrlo važnu činjenicu. Sve dok je iracionalnih rekvizita, umjetnici će se na više ili manje učinkovite načine otklanjati od utjecaja spektakularne svakodnevice i njezinih mehanizama kontrole. 

 

 
Stilovi iz filma Mali mačak i lav

 
Željko Kipke i Maja Parentić

ALMA DUJMOVIĆ
Argumenti svjetla
(07. 08 - 22. 08.)
GALERIJA DECUMANUS, KRK

Alma Dujmović rođena je 1958. u Puli. Diplomirala je 1984. na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Nakon diplome aktivno se uključila u kulturni život otoka Krka organizirajući izložbe raznih autora u galeriji Toš u Puntu, i galeriji Decumanus u Krku. Svoj likovni izraz pronašla je istražujući razne tehnike, od ulja na platnu, crteža, akvarela, grafike, pa sve do mozaika. Započela je izlagati još kao studentica, 1983., a do sada je održala više od trideset samostralnih i jednako toliko skupnih izložbi u domovini i inozemstvu. Njezina se djela nalaze u mnogim javnim i privatnim zbirkama diljem svijeta. Umjetnica je sudjelovala u radu više slikarskih kolonija, a dobitnica je i nekoliko otkupnih nagrada te priznanja za svoj rad i kulturnu djelatnost. Njenim radom dominiraju teme podmorja i formi proizašlih iz mikrostruktura, a okušala se i u slikanju sakralnih tema, kao i u ilustriranju knjiga. Alma Dujmović već niz godina radi kao likovni pedagog u Osnovnoj školi Fran Krsto Frankopan u gradu Krku, što znači da aktivno pridonosi razvijanju dječjeg likovnog izraza; a voditeljica je i batik radionice u školi stvaralaštva Novigradsko proljeće. Članica je hrvatskog društva likovnih umjetnika od 1985. godine. E-mail: alma.dujmovic@ri.t-com.hr

 
S otvaranja izložbe

Argumenti svjetla: Imaju umjetnici svoj put otisnut u prostor i vrijeme, i ne mogu ga izbjeći. Put Alme Dujmović obilježila je školjka, motiv koji označava njenu stvaralačku bit, njenu mjeru mediteranskog doživljaja prirode, njen slikarski identitet. Posvojila ju je davno kao sigurno sidrište, naslonila na tradicionalno figurativno slikarstvo, otvorila istodobno prostor za postmodernistička istraživanja. Od samih početaka školjka nosi njenu srž, ona je njezina primarna forma koja ju je vodila i dovela do jezgrovitosti i sažimanja. Na sadašnjoj slici više je struktura nego školjka, na granici između prepoznatljive predmetnosti i apstraktne redukcije. Lirsku rasplinutost priče zamjenile su vibracije i lomovi. Pomaci su se spremali nekoliko godina, najprije u naznakama prema jačim bojama i naglašenijim strukturama. Slijedili su iskustvo i zrenje.
Ono već poznato u njezinom slikarstvu i danas možemo vidjeti na slici, u njenoj sintezi i nadalje stanuju prethodna prepoznavanja, biljezi pamćenja i osjećanja svijeta oko kojih istodobno stvara i rastvara prostor uslojavajući kompozicijsku strukturu. Do današnje sinteze protegnuo se dugi dvadesetpetogodišnji put na kojem nikada nije odustala od slike i slikanja. Suvereno se snalazila na poznatim poljima realnosti, stilizacije i simbola, suočavanjima s problemom slike, sa zahtjevima plohe, mogućnostima reduciranja i čišćenja da bi iskristalizirala nova uporišta. Napokon se otvorio novi prostor za sliku rasterećenu opisnosti, za pročišćeno slikarstvo, bez obzira na to kojem će se oblikovnom kodu prikloniti...

Branka Arh

 

BRUNO PALADIN
(18. 07. - 07. 08.)
GALERIJA DECUMANUS, KRK

Bruno Paladin rođen je u Rijeci 1951. godine. Javno-umjetnički djeluje od 1976. - kao slikar, grafičar, ilustrator, scenograf i dizajner. On je po vokaciji vizualni umjetnik, a svoju kreativnu energiju usmjerava na stvaralački čin, što već dugi niz godina rezultira likovnim ostvarenjima koja uvijek plijene pozornost kako ljubitelja tako i poznavatelja umjetnosti. Do danas je priredio preko 50 samostalnih, te sudjelovao na oko 380 skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja što mu je osiguralo mjesto u likovnim enciklopedijama i brojnim pregledima suvremenog likovnog stvaralaštva, a djela mu se nalaze u mnogobrojnim zbirkama domaćih i svjetskih galerija suvremene umjetnosti. Paladin je također, član HDLU Rijeke i Zagreba, kao i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Mail: atelierpaladin@yahoo.it

 


S otvaranja izložbe Brune Paladina

Paladin je umjetnik ogromne radne energije, nepresušenoga vitalizma, neobične spontanosti i stalno novih akcija. Pa tako i stalno novih ciklusa. Ali ciklusa koji izviru jedan iz drugoga, proizvodeći nova iskustva, pobuđujući nove doživljaje i aktivirajući nova istraživanja. Jer za njega umjetnost je inspiritivna igra i začudna pustolovina. Njegovo djelo je vječno, živo i aktivno, podložno kontinuiranim mijenama i kvalitativnim metamorfozama. I zato uvijek iznenađuje i izaziva pozornost. Uvijek se tu događa nešto novo i drukčije - neki novi pomak i novo kreativno putovanje. I svaki put on svome izričaju pridodaje i neki novi medij. A za sve to ponajprije je potrebno mnogo mašte, ali isto tako i metjerskoga iskustva. Bruno to, dakako - i jedno i drugo, ima! Ima i beskrajno mnogo kreativne radoznalosti, koja ga stalno vuče u nova područja, pa on - čini se, uvijek radi na nekoliko razboja. Raspon materijala koji ga zanimaju i koje koristi pritom je skoro neograničen - od klasičnih boja, do bitumena; od papira do limova i bronce; od drva do stakla i keramike. Isto je i s tehnikama i pristupima: od onih klasičnih slikarskih, grafičkih i kiparskih, do ambijentalnih i multimedijskih. Pa čak nekad i performerskih jer on se često voli poigrati svjetlošću, pokretom i instalacijom...

Vanja Slavica Gabout

 

STAŠA ČIMBUR & IZABELA ŠIMUNOVIČ
HATS/OBJECTS/PAPERCUTS
(27. 06. - 18. 07.)
GALERIJA DECUMANUS, KRK

 

 

 

EDIT JURINA
(06. 06. - 27. 06.)
GALERIJA DECUMANUS, KRK

Edit Jurina rođena je u Rijeci 1971. godine. Diplomirala je na Građevinskom fakultetu. Slikarstvu je odana od djetinstva, a aktivnije mu se posvećuje od 2001. Radi u tehnici akvarela.

 

Edit Jurina vjerna je motivima otoka Krka. Biti vjeran znači poznavati, biti vjeran znači razumjeti, u konačnici znači voljeti. Tako upravo razumijem upornost kojom Edit pedantno prenosi svaku, baš svaku pojedinost iz krajolika na papir. Govorim o njezinoj posvećenosti otočkom krajoliku, iako je svoje početke vezala uz slikanje cvijeća, no zatim izlazi na otvoreno, pamti viđeno u svakoj potankosti, postaje njime toliko zaokupljena da joj se u prvi plan nameće potreba da viđeno vani prenese unutra - u međe svojih akvarela. Zbog fasciniranosti detaljem, temama Editinih akvarela lako otkrivamo mjesto u naravi. Pogled neka prvo bude usmjeren na Ulike u Munčalu; njihove su krošnje toliko minuciozno prenesene na papir da za svaki list(ić) točno znamo je li motren odozgo - nijanse su zelene ili odozdo - tada su nijanse zelenosive. Neka sada bude riječ o barkama koje plijene priličan dio njezine pozornosti: niže ih jednu do druge, osamljuje samo jednu na vezu, izvlači ih na žal... Njihov je lik skladan, iznimno je skladan i toliko su vjerno zapažene potankosti da se po njima može stupnjevati razina brige vlasnika za svoju barku. Prepoznajemo prostor iza škvera u kojem kaić na žalu. Za opiturati je! I drugi kaić u Čavleni. Sami sebe u stvarnost smještaju  mandrać u Glavotoku, stepenište u Dobrinju, kuća u Garici, detalj ulice u Baški. Pa zatim ne znam je li to subjektivnost, jer riječ je o mome rodnom gradu, rekla bih da u temi Editinih veduta posebno mjesto zauzimaju motivi urbanog Krka. Baštinski obilježeni. Zapečaćeni sakralnom arhitekturom. Želim početi s cjelinom samostana benediktinki: gotovo sam protestirala zbog neobičnog kuta s kojim je na njega motrila. Naravno, Editina preciznost nije ovom slikom pala na kušnji. Perspektiva je vjerna i precizna: motrena sa susjednog, franjevačkog zvonika. Slijede vizura Krka sa sv. Franjom i Majkom Božjom od zdravlja, Kaštel koji kao bastion obrane grada čudesno izranja iz mora, katedralni zvonik s krovištima katedrale i biskupskog dvora... Svaki je kamen točno na svom mjestu zajedno sa svojom sjenom. Svaki je crijep točno postavljen skupa s patinom slojeva koju vrijeme nosi...

Milica Gamulin

PETAR BARIŠIĆ I GRUPA ABS
(03. 05. - 05. 06.)
GALERIJA DECUMANUS, KRK

ANDREA BASSI
(14. 03. - 02. 05.)
GALERIJA DECUMANUS, KRK

Andrea Bassi rođena je u Rijeci. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i specijalizirala ikonopis na Fakultetu za likovne umjetnosti u Ateni. Od završetka likovne akademije izlaže i do sada se predstavila s petnaestak samostalnih (Rijeka, Zagreb, Opatija, Sisak...) i tridesetak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Kanada, Chile, Italia, Taiwan...). Članica je HDLU-a i ULUPUH-a. U zadnjih nekoliko godina aktivno surađuje s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu. Radovi su joj uvršteni u knjige Povijest moderne keramike u Hrvatskoj i Suvremena keramika u Hrvatskoj suatorice Marine Baričević. Godine 2000. i 2001. boravila je u Kini istražujući i stvarajući u Jingdezhen Sanbao Ceramic Art Institute. Danas živi i radi kao slobodna umjetnica u Zagrebu.

Vrijednost predmeta leži u ljubavi s kojom je izrađen.
Nitko ne razmišlja o novoj formi.
To je samo pitanje kako se linije i forma upotrebljavaju.

Ja radim po intuiciji, bazirano na direktnom uvidu.
Samo naknadno netko izmišlja pametne riječi i misli.

Oni su rođeni iz radosti rada.

Tapio Wirkala

ZDRAVKO ČULAR
(21. 03. - 11. 04.)
GALERIJA DECUMANUS, KRK

Dragocjeni likovni intenzitet čuva u sebi kipar i slikar Zlatko Čular jednako uspješno linijom, bojom, perspektivom kao i oblikom i volumenom. Možda čak u slikarstvu (i srodnim mu tehnikama) temeljitiji, precizniji prema detalju. Takvim pristupom i cjelina dobiva na zaokruženosti i čistoći vizije. Slikarstvo (unatoč tome što ga autor, čini se često zatomljuje) stalno kruži njegovim duhom i čeka svoj trenutak kad će, preobraženo unutarnjom stvaralačkom snagom, izbiti van. U toj ulozi on se snašao sretnije i s puno likovnog takta no što je spočetka i sam vjerovao. Kristova Muka široko je tematski komponirana, pojedini su prizori monofiguralni s najnužnijim registrom kompozicijskih elemenata čime zasigurno postiže izravni opažaj (toliko vezan uz monofigurizam). Ovim ciklusom koji likovnošću ispunja svako uskrsno vrijeme i njegovu najslavniju poruku - otkupiteljsku, otkrivamo jednog novog autora. Nadamo se da to nije samo njegovo slikarsko međuvrijeme zadnjeg desetljeća. Uz sve komparativne promjene tematike - umjetnik je do danas vjeran sebi i svom najvećem interesu, a to je čovjek. On je određen njime, cjelokupnom svojom umjetnošću njime je opsjednut (kiparski i slikarski). Ciklus Kristova Pasija oživotvoren je u vitrajima, pastelima i uljima. Prvi put se predstavlja u krčkom Decumanusu dijelom ovog velikog tematskom ciklusa - temom koja čovječanstvu i čovjeku donosi bogate plodove, dozrele u trpljenju. Vrlo tihom linearnom strukturom autor odvaja plohe, lako i gipko. To odvajanje iznutra vrlo je spretno prilagođeno gradnji cjelokupne kompozicije slike - i u tom smislu prizor je sputan svojom granicom - veličinom i oblikom prizora (slike). Negdje je sapet u prostoru rubom kadra.  Čularova ruka izvodi i istražuje - svoj rukopis ne poistovjećuje s detaljima vizualne zbilje (npr. odjeće, tijela). Koristi nešto drugo, a to je formalna jednostavnost kako kaže Enes Quien, dobar poznavatelj njegova djela.  Boja je kod Čulara toliko proporcionalna u općem planu slike da se tonsko budi u kolorističko i opet kolorističko zamire natrag u tonsko.  Svaki prizor ima svoje kompozicijsko središte. Čime ga Čular ostvaruje? Vidi se da on ovim djelima prenosi poruku. To bismo prvo rekli za njegovu upotrebu boje, za njegovu blagu tonsku skalu. Očito je da impresiji i improvizaciji suprotstavlja sazrijevanje, a fizici boje - psihu boje! U tom je, drukčije naglašenom blagom tonu središte našeg motrišta, a i spoznajne i emotivne poruke slike. Ovim ciklusom autor je siboličnošću i ekspresijom otjelovio u svojem slikarstvu opći vjerski humanizam. Iako svaki ekspresionizam teži nekoj vrsti apstrakcije, Čularovo izvorište nadahnuća jest općenito u borbi za život, za jakost i ljepotu u individualnoj izoliranosti i mističnoj samoći svakog čovjeka. To vrijedi i za autorov skulptorski i slikarski opus. Milena žic

 

Zlatko Čular rođen je 1935. godine u Dubrovniku. Nakon završene škole za primijenjenu umjetnost u Splitu, završio je 1957. godine Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, kiparski odsjek. Iste godine nastavlja dvogodišnji specijalistički studij u klasi profesora Antuna Augustinčića. Od 1959. do 1963. godine suradnik je Majstorske radionice Antuna Augustinčića. Izlaže od 1960. godine. Sudjelovao je na šezdesetak likovnih kolonija u zemlji i inozemstvu. Priredio je više od četrdesetak samostalnih izložbi u Opatiji, Splitu, Nurtingenu, Zagrebu, Karlovcu, Beogradu, Velikoj Gorici, Parizu, Monnheimeru, Rijeci, Lovranu, Dugom Selu, Golubovcu, Krapini i Osijeku. Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja za likovni rad, odličja  Reda Danice Hrvatske 1998. godine, te odličja Medalja Mare Nostrum Croaticum 2004. godine. Izradio je više spomen-bista u raznim gradovima i parkovima, a autor je i više spomeničkih rješenja od kojih se ističu:Spomenik NOB-u u Goričanu, Međimurje 1982. godine; Spomenik Starom ribaru, Njivice, otok Krk, 1989. godine; Spomenik Banu Josipu Jelačiću, Glina, 1997. godine; Fontana u Novskoj (Novljanski ogrc.); Spomenik domovinskom ratu, Stara Gradiška, 1999. godine; Spomenik hrvatskim ratnicima, Kiseljak - BiH, 2000. godine; Papin kip od 3 metra za Mariju Bistricu - 2003. godine; Spomenik Sv. Ante, Zagreb, pred crkvom u Sesvetskom Selu, 2003. godine; i Spomenik Novljanka, Novalja, otok Pag, 2006. godine.

 

D6
(15. 02. - 21. 03.)
GALERIJA DECUMANUS, KRK

D6 (ili Decumanus 6) jest projekt koji okuplja šestero mladih umjetnika aktivnih na relaciji Krk-Rijeka-Krk. Njegova zanimljivost leži u činjenici što se Igor Gržetić, Vedrana Valenčić, Luisa Ritoša, Vedrana Stipić, Lena Franolić i Marin Dlaka neće predstaviti grupnom već nizom samostalnih izložbi koje su započele otvorenjem izložbe Igora Gržetića, 15. veljače, a trajti će sve do 21. ožujka 2008. Budući da se projekt sastoji od još četiri samostalne izložbe njima će prethoditi zasebna otvorenja petkom u 20.00 sati i to sljedećim redom: 22. 02. - Vedrana Valenčić; 29. 02. - Luisa Ritoša; 07. 03. - Vedrana Stipić; 14. 03. - Lena Franolić & Marin Dlaka. U okvirima koncepta težište je postavljeno na igru novim i na suvremen pristup tradicionalnim medijima kroz koje će svaki od sudionika predstaviti vlastitu priču ujedno ovisnu i neovisnu o onoj koja prethodi i/ili slijedi. Uz izložbe biti će 23. veljače i 08. ožujka također u 20.00 sati organizirane i projekcije video-radova  značajnih predstavnika svjetske video-art scene poput Matthewa Barneya, Davida Lyncha ili Marine Abramović kao i projekcije video-radova sudionika samog projekta. Događanje u krčkoj galeriji Decumanus organiziraju Igor Gržetić i Centar za kulturu Grada Krka s ciljem promicanja novomedijske kulture.

Pogledaj:
KATALOG/POZIVNICA

IGOR GRŽETIĆ (15. 02. - 22. 02.)

Igor Gržetić rođen je u Rijeci 1981. Školu Primijenjenih umjetnosti - smjer: kiparski dizajn, završio je 2000. godine, da bi te iste upisao studij likovne umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Trenutno je apsolvent Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, a kao izborni predmet odslušao je grafiku u klasi prof. Jasne Šikanje. U likovnoj praksi najčešće ostaje u domeni kompjuterske grafike i grafičkog dizajna (istražujući načela Creative Commons-a). Od 2004. objavljuje analitičke tekstove u riječkom časopisu za umjetnost i kultutu Re u kojem obnaša funkciju urednika Likovnosti, a 2006. postaje i likovno-tehničkim urednikom. SKUPNE IZLOŽBE I PROJEKTI: 1998. Izložba radova minijature povodom 500. obljetnice rođenja J. Klovića  (Filodrammatica), Rijeka; 2000. Izložba radova maturanata Škole za primijenjenu umjetnost u Rijeci (Galerija Kortil), Rijeka; 2001. Glazbeni performansi Big Art Violić Banda (Goli otok, Sv. Vincenat & Rijeka); 2004. Završna izložba studenata Odsjeka za likovne umjetnosti (zgrada fakulteta), Rijeka; 2004. Video radionica pod vodstvom Tanje Golić: realiziran omnibus Kontrasti; 2004. Izložba digitalnog dizajna i umjetnosti (EduKon), Zagreb; 2004. Velesajam cooltoure, SC (Studentski centar), Zagreb; 2005. Dizajn ovitka zbirke poezije Nešto prijateljsko, Melite Sanković; 2006. Vizualni identitet časopisa Re 11; 2006. OP. ART QUISISANA 2006., Opatija / Volosko - projekcija: BondageTv; 2007. Dizajn ovitka romana O Marti i drugim stvarima, Josipa Naglića; 2007. Vizualni identitet časopisa Re 12; 2007. Vizualni identitet časopisa Re 13; 2008. Dizajn ovitka romana Stakleno oko, Nebojše Lujanovića; Dizajn ovitka knjige Filmski eseji, Dejana Durića; SAMOSTALNE IZLOŽBE: 2005. Fetish, fetishizam, fetishist, Galerija Decumanus, Krk; 2007. Car Crashes Erotica (CCE), Galerija OK, Rijeka; 2008. Pitanje & EVOLUCIJA, u sklopu projekta D6, Galerija Decumanus, Krk.

Pitanje & EVOLUCIJA, naziv je postava kojeg čine tri ciklusa kompjuterskih grafika - Subliminali, BondageTv, Kod I i video Kod II, tematizirajući odnos krajnosti u seksualnosti danas. Na jednom se kraju tako nalazi bit, esencija, ono iskonsko, utjelovljeno u slikama prirode, boravištu buntovne Lilit, koja u suvremenoj psihologiji simbolizira ono potisnuto, skriveno i suptilno; dok se na drugom podsredstvom evolucije rodila devijacija(?): oralizam, parcijalizam, mazohizam, akromatofilija, asfiksiofilija, dendrofilija, froteurizam, koprofilija, emetofilija, mizofilija, urofilija, zoorastija, pigmalionizam. Potisnuto je konačno oslobođeno, a na promatraču je da zaključi o neprikazanom; te u okvirima postavljenog ambijenta između dva pola pronađe sebe kroz pitanje s obzirom na spoznaju koja se dešava unutar galerijskog prostora. Jedan od polova utjelovljen je tako u Subliminalima koji se kroz beskrajno umnažanje fetišističkih scena obraćaju nesvjesnom; i jednoj od seksualnih patologija - distihifiliji, koju su tek Ballard i Cronenberg doveli u mainstream; dok njegova krajnost u nevinim slikama šumskog pejzaža budi sjećanje na vrijeme iz prvih redaka GenezeKod I & II

 

 

    

VEDRANA VALENČIĆ (22. 02. - 29. 02.)

Vedrana Valenčić rođena je 1982. u Rijeci, gdje 2000. završava Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn, te stječe stručnu spremu aranžersko-scenografskog dizajnera. Diplomirala je 2007. na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, studij likovne kulture, u klasi profesora Marijana Pongraca. IZLOŽBE: 2004. Ex tempore, Lovran; 2004. Skupna izložba članova KV, Kulturni dom, Končenice; 2006.  Natječaj za izradu plakata Liburnia Jazz festivala, skupna izložba, Umjetnički paviljon Juraj Šporer, Opatija; 2006.  Skupna izložba predstavnika manjinskih zajednica grada Rijeke, 10. Etno smotra, galerija Kortil, Rijeka; 2007. KLOFER ČISTKA/drink & drill, performans, galerija O.K., Rijeka; 2007. IZBORNI IMIDŽ br.69/IMAGE ELECTION n.69, performans i instalacija, 10 godina MMC-a, Wagenhalle, Stuttgart; 2007. DRINK & DEFRAUD, instalacija, Galerija O.K., Rijeka.

Dupla defra. Riječ defra, namjerno žargonskog prizvuka, izvedena je iz pojma defraudacije (lat. defraudare - varati), koji svojim značenjem objedinjuje tri tematski istovijetna dijela izložbe, ali različita po izvedbenoj tehnici (mediju). Instalacija, slikarska platna (tepisi) i projekcija tematiziraju egoizam i selfcentričnost, koji pomažu stvaranje i ustoličenje lažnog imidža pojedinca s određenim ciljem. Izgrađena pretjerano čista slika, tako posjeduje kredibilnost (društveno odobravanje). Za cilj kreiranja imidža pretpostavlja se nezasitnost prema posjedovanju novca/moći. Sredstvo ostvarenja moći - lažna slika o sebi, postaje dvostruka defraudacija, izvedena pred samim sobom i pred društvom. Čovjek je sklon teškom mijenjanju mišljenja, stajališta, ideologija, te stvaranju lažnih, idealiziranih predodžbi o sebi i okolini. Glavni proces u Vedraninim radovima je upravo uništenje tog lažnog, sve je u redu, pogleda na sebe i okolinu, te njegova konstantna provjera i promjena. Izložena djela su prijedlozi. Simboliziraju nimalo ugodnu promjenu, gubitak dosadašnjeg stajališta i ponašanja, provjeru egocentričnosti. Simboliziraju uvijek potrebno, zdravo ukoliko je umjereno, nasilje nad prečistim mišljenjem o sebi i okolini (kreiranim ili serviranim). Instalacija tako predstavlja prijedlog prestanka duple defre, punkturu izgrađene, lažne, bezgriješne svijesti čovjeka o sebi i o društvu (zatvorenih mišljenja i problema prekrivenih čistom svilom). Slikarska platna (tepisi), predlažu proces čišćenja, konstatacije vlastitog stanja, prepoznavanja unutrašnjih i vanjskih laži (defraudacija), te razvijanja kritičkog pogleda putem uništenja lažne, preidealne slike. Platno (tepih) je simbol čovjekovog lažnog imidža kojeg se otklanja čišćenjem = klofanjem. Proces čišćenja se slikarski manifestira kao prljanje platna (klofer = kist). Projekcija kratkog filmskog uradka predstavlja proces razmišljanja o duploj defri. Ona nabraja, umnaža i repetira pojmove koji se kriju iza riječi, znakova, slika, a odnose se na proces samoprovjere, izmjene stajališta, te kontrole i preispitivanja onoga što ulazi kroz naše audio-vizualne receptore.   

 

   

LUISA RITOŠA (29. 02. - 07. 03.)

Luisa Ritoša diplomirala je 2007. god. na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci kod dr. sc. Julije Lozzi Barković, doc., iz predmeta XX. st., na temu Nastanak i putevi Maljevičevog crnog kvadrata, u klasi akad. slikarice Ksenije Mogin. Od 1993. do 2000. god. članica je Društva likovnih stvaratelja Pazin, u sklopu kojeg je sudjelovala na više skupnih izložbi. 2004. god. pohađa Međunarodnu ljetnu školu Univerziteta umetnosti u Beogradu, radionicu za režiju dokumentarnog filma pod vodstvom redatelja Janka Baljka. Od 2005. god. redovito objavljuje tekstove na temu likovnosti u riječkom časopisu za umjetnost i kulturu Re. 2007. sudjeluje na radionici Damira Očka Umjetnost lutanja koja se odvijala u sklopu 4. velesajma kulture u Zagrebu. Trenutno radi kao voditeljica izložbenog programa udruge Galerija O.K. IZLOŽBE: 1993. - 1998. više skupnih izložbi, prostor LG galerije i Spomen doma, Pazin; 1999. skupna izložba u crkvi Majke Božje na Placu, Gračišće; 2000. skupna izložba, galerija Nemeš, Pula; 2002. Ex tempore, Grožnjan; 2004. Ex tempore, Lovran; 2004. skupna izložba studenata, Gradska galerija, Labin; 2004. projekcija filma, Tamiš, Pančevo, Republika Srbija; 2007. samostalna izložba, Telefonski razgovor s Bogom, galerija O.K., Rijeka; 2007. Ex tempore, Mandrać, Volosko; 2007. skupna izložba 10. god. MMC-a Rijeka, Wagenhalle, Stuttgart; 2007. performans zajedno s V. Stipić, Sljepilo, Korzo, Rijeka; 2007. skupna izložba Zabranjeno plakatiranje, galerija O.K., Rijeka; 2007. skupna izložba, 4. velesajam kulture Festival budućnosti, Studentski centar, Zagreb.

Pored civilizacije. Tema prirode kao izvora i suštine svakog bića zaokupljala je autoricu od početka studija. Interes se od proučavanja anatomije proširio na proučavanje čistih slikarskih fenomena i na mogućnost povezivanja likovnog jezika s osnovnim vizualno-doživljajnim predodžbama prirode. Ovi doživljaji prirode prenešeni na slikarsko platno nisu ograničeni isključivo na čulno, emotivno, doživljavanje prirode, već i na promišljanja o ulozi prirode i odnosu čovjeka prema njoj. Uništavanje planete Zemlje i njenog neba zbog pohlepe i komoditeta doseže svoj vrhunac u suvremenoj civilizaciji i daje jednu sliku čovjeka kao iznimno destruktivne vrste. Vraćanje na primarno kako u formalnom slikarskom jeziku tako i u odabiru teme  pokušaj je regrupiranja čovjekovih snaga i kanaliziranja ove destruktivne energije u smjeru kreativnog izražavanja i samoosvješćivanja. Nemar i nebriga nisu bezazleni, oni su jedna vrsta odluke o vlastitoj propasti. Nemilosrdni postupci prema životinjama, uništavanje prašuma, šuma, uporno ispuštanje štetnih plinova samo su neki od postupaka koji razaraju ovaj planet. Čovjek rapidno gubi kontakt s prirodom i sve se više otuđuje od nje, zaboravlja da je nekada bio njen dio. Iako su tematski i idejno aktivističke ove slike u sadržaju i načinu izrade ostaju intimističke. Radovi predočavaju osobni doživljaj prirode u današnjem svijetu, gradske prirode, zagušene ljudskim nastambama i tvornicama, pri čemu se ne nastoji slikati priroda, odnosno izraditi pejzaž ili veduta, već se pokušava izraziti čistim slikarskim jezikom, međutim Luisa ne izbjegava ni povremene mimetičke asocijacije, nego ih pušta da postoje ravnopravno uz nefigurativna riješenja.

   

VEDRANA STIPIĆ (07. 03. - 14. 03.)

Vedrana Stipić rođena je 1981. u Sarajevu. Godine 2000. završila je Školu za primijenjenu umjetnost u Rijeci - kiparski dizajn. Diplomirala je 2007. na Akademiji za primijenjenu umjetnost Sveučilišta u Rijeci. Uz titulu profesora likovne kulture, uža likovna struka koju je studirala pripada tradicionalnom grafičkom mediju (završenom u klasi prof. J. Šikanje). Tijekom četiri godine studiranja sudjelovala je na nekoliko radionica i projekata. IZLOŽBE: 1998. izložba u prostorima današnje galerije O.K., Rijeka; 1998. izložba povodom 500. obljetnice rođenja Julija Klovića, Filodramatica, Rijeka; 2000. izložba radova maturanata Škole za primijenjenu umjetnost u Rijeci, Kortil, Rijeka; 2004. Ex-libris, Kortil, Rijeka; 2004. završna izložba studenata Odsjeka za likovnu kulturu, zgrada fakulteta – IVEX, Rijeka; 2004. odabrana djela završne izložbe Odsjeka za likovnu kulturu, atelje akademskog slikara Zdravka Milića, Labin; 2004. Velesajam cooltoure, Studentski centar, Zagreb; 2004. 24-ti mini print internacional de Cadacues, Barcelona; 2006. Trijenale grafike, Gliptoteka, Zagreb; 2007. 25-ti mini print internacional de Cadacues, Barcelona; 2007. izložba pod nazivom Naziv je beznačajan, galerija O.K., Rijeka; NAGRADE I PRIZNANJA: Državna stipendija za najbolje studente na godini, 2002./2003.; Peta nagrada za garfičko djelo pri izložbi Ex - libris, Čovjek i riba, Rijeka, 2004.

Nadri(aliti) je o skupu najrazličitijih slika, reprodukcija i fotografija sastavljenih u slide-projekciju, da bi svojom maštovitošću i čudnovatošću  pokušale dočarati jedan posve nestvaran (nad)svijet: s jedne strane morbidan i tajnovit, a s duge, razdragan i bajkovit. Ovo je zapravo autoričin prvi takav eksperiment koji u zvuk i sliku nastoji prenijeti kaotični svijet snova, misli i imaginacije.

  

LENA FRANOLIĆ I MARIN DLAKA (14. 03. - 21. 03.)

Lena Franolić rođena je 1982. godine u Munchenu, Njemačkoj. Završila je Školu za primijenjenu umjetnost u Rijeci 2000. godine - smjer kiparski dizajn pod mentorstvom Damira Šegote. Sudjelovala je na skupnim izložbama škole u galeriji Filodramatica i galeriji Kortil u Rijeci. Sudjelovala je na događanju Francuska moda, u organizaciji Tekstilno-tehnološkog fakulteta i Francuskog veleposlanstva na Cvjetnom trgu u Zagrebu 2002. godine. Od 2004. godine objavljuje teorijske i analitičke tekstove u časopisu za umjetnost i kulturu Re, udruge parNas, a sudjelovala je i u dizajnu časopisa i osmišljavanju njegova likovnog identiteta. Studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu završila je 2007. godine diplomskim radom Oblici odjeće kao ekstenzija tijela pod mentorstvom Ante Tonči Vladislavića.

Marin Dlaka rođen je 1983. godine u Rijeci. Pohađao je Školu za primijenjenu umjetnost u Rijeci - smjer industrijski dizajn. Videom se bavi od 2005. godine. Redatelj je eksperimentalnog kratkometražnog filma Strike realiziranog unutar audio vizualnog projekta tri+. Na RiTv-u se zapošljava 2006. godine gdje radi kao montažer, te kao visual artist postaje član Retra.Elektra. i Underground Sky-a s kojima osmišljava i vizualni identitet  modne revije Uroša Ragoža iz Pule. Također surađuje s grupom Let 3 povodom njihovog koncerta u Harteri za 20. godišnjicu postojanja grupe 2007. godine, te sudjeluje na festivalima Hatera i Priredba. U to vrijeme zapošljava se u tvrtki RGB unutar koje sudjeluje u realizaciji predstave Željka Jančića Waterish 2: Escape pod mentorstvom nizozemskog redatelja Frits Vogelsa u HKD-u na Sušaku, Rijeka.

p_32. Galerijski prostor preobražen je u mjesto simboličke stvarnosti. Svaki detalj pridonosi stvaranju atmosfere zrenja, igre, vrtnje u petlji koja ne prestaje. Prevladava osjećaj mekoće i podatnosti. Oblici nisu definirani već samo blago podsjećaju na poznate elemente iz prirode. Instalacije zovu da ih dotaknemo. Dočaravaju zaštitničku mekoću, mjesto za odmor. Dvije prostorije su povezane prolazom kroz kojeg se moramo probiti. Jedna je prostorija simbolična preslika one druge. Tema naznačena u predvorju dalje se razvija u sobi s interaktivnom projekcijom*. Predvorje je materijalizacija ideje koja se projekcijom opisuje kroz eteričnu igru svijetlom. U oba se slučaja igra s jajašcima - simbolima samog zrenja kojima je protkana cijela instalacija. Ona se privlače i odbijaju, biježe od nas ili nas prate. Situacija je svakim trenutkom drugačija, no promjena je njezina stabilnost, njezina konstanta - vječno zrenje. (*Projekcija je interaktivna aplikacija napisana u Processing-u. Processing je inače open-source tekstualni programski jezik kojeg su razvili Robert Fry i Casey Reas sa MIT Media Lab-a – ACG, a stvoren je za učenje temelja računalnog  programiranja unutar vizualnog konteksta.)