51. Ljetne priredbe (2007.)

IZVRSNA INTERAKCIJA KOMIČARA I KRČKE PUBLIKE (24. kolovoza 2007.)

Posljednja večer službenog programa Ljetnih priredbi 2007. protekla je u znaku dobog raspoloženja i neprekidnog smijanja za što su bili zaduženi stand up komičari okupljeni pod nazivom Sve 5 - Marina Orsag, Jadranko Glavačević, Zoran Tučkar-Zoki, Marko Petar Orešković i Pedja Bajović. Riječ je o prvoj domaćoj komičarskoj skupini koja redovito održava nastupe diljem Hrvatske, a naklonost šire publike stekla je angažmanima u televizijskim emisijama poput Shpize ili Zuhra Light Showa. Ti su zabavljači svoj talent brusili na glumačkim stand up radionicama čiji je idejni začetnik bio Marko Torjanac, a pod vodstvom Željka Vukmirice, Željka Koeningsnechta i najvećim dijelom Slavice Knežević započinju s nastupima po zagrebačkim klubovima. Stand up comedy (ili komedija sa stavom u doslovnom prijevodu), je kao jedna od najzahtjevnijih scenskih formi, nastala u klubovima u Americi i Engleskoj 50-tih godina prošlog stoljeća, a televizija ju je afirmirala kao posebno zahtjevnu zabavljačku formu budući da je komičar osuđen na neposrednu milost i nemilost publike koja mu odmah daje do znanja koliko je dobar ili loš. Od legendarnog Dave Allena preko suvremenih komičara poput Jerrya Seinfelda i Jima Carreya pa sve do Nele Eržišnik, Željka Pervana ili zagrebačke ekipe iz Sve 5, svima je zajednička nekontrolirana želja za nasmijavanjem i podizanjem dobrog raspoloženja. Stand upper prepričavajući neki realan ili fiktivan isječak iz života komentira gotovo sve, no najdraže su mu teme ljubav, muško-ženski odnosi, politika, estrada, socijala i sl., u što se mogla uvjeriti i krčka publika još jednom u pristojnom broju okupljena u dvorištu Frankopanskog kaštela koja je pritom i od samih komičara poradi izvrsne interakcije proglašena jednom od najboljih!

   

U FRANKOPANSKOM KAŠTELU ODIGRANA PREDSTVA - VELIKA ZVJERKA (18. kolovoza 2007.)

Ponovo je u dvorištu Frankopanskog kaštela odigrana još jedna vrhunska prestva u produkciji Planet Arta, a njegova popunjenost samo je dokaz da se Krčani tijekom ljetnih mjeseci očito najviše vole opustiti uz dobar kazališni komad. Dramu koja propituje probleme modernoga čovjeka, prepunu crnog i ciničnog humora Velika zvjerka (ili Hospitality Suite u originalu) Rogera Rueffa mnogi su kritičari po kvaliteti usporedili sa Smrti trgovačkog putnika, A. Millera ili je pak nazivaju modernom inačicom U očekivanju Godota, S. Becketa. Tri trgovačka putnika, različitih životnih dobi u apartmanu jednoga hotela na trgovačkoj konvenciji nadaju se da će ovaj puta napraviti posao života. Za to imaju i dobar razlog, jer na konvenciju dolazi čovjek koji taj njihov san može pretvoriti u stvarnost (velika zvjerka). Dok pripremaju prijem međusobno se sukobljavaju i preispituju svoje živote i vlastita uvjerenja. Kako biti čovjek u svijetu u kojemu novac igra odlučujuću ulogu? Kako ostati vjeran sebi? Postoji li granica između profesionalizma i ljudske solidarnosti? Što je danas vjera? Bog, čovjek ili novac? Je li marketing postao vjera? Ili je vjera postala marketing? I na kraju, najvažnije pitanje, kome možemo vjerovati? Redateljica ove višestruko nagrađivane drame, koja nas potiče da i sami počinjemo pronalaziti odgovore na prethodno spomenuta pitanja, jest Slavica Kneživić, a svoje su uloge majstorski odradili: Slavko Juraga (Phil), Marko Torjanac (Larry) i Luka Dragić (Bob).

 

 

U KRČKOJ KATEDRALI UOČI BLAGDANA VELIKE GOSPE ODRŽAN KONCERT MARIJANSKIH NAPJEVA (13. kolovoza 2007.)

U krčkoj katedrali kao uvod u nadolazeći blagdan Bogorodičina Uznesenja održan je prigodan koncert marijanskih napjeva, Terceta Sacrum. Tercet, inače čine članovi uže obitelji -  Mandica Tomašić (sopran), Zrinka Tomašić (mezzosopran/glasovir) i Hrvoje Tomašić (bariton/violina) - koji su pred odabranom krčkom publikom izvodili skladatelje poput Markovića, Benda, Arcadelta, Mozarta, Juračića, Händel i ostalih, no u Hvalospjevu Gospi, Ave Mariji, Allelui i Ave Maris Stella autorskim su se uradcima predstavile Mandica i Zrinka Tomašić. Mandica Tomašić profesorica je glazbe, a s vlastitim zborom bilježi cijeli niz uspješnih nastupa u zemlji i inozemstu. Zrinka Tomašić, inače pijanistica, diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, te na rimskom konzervatoriju Sv. Cecilije; često nastupa solo ili kao dio komornog orkestra, a osvojila je i cijeli niz stručnih nagrada. Hrvoje Tomašić nagrađivani je student treće godine violine zagrebačke Muzičke akademije; usavršavao se u Italiji, Austriji i Njemačkoj, a svira i prvu violinu Zagrebačkog kvarteta mladih.

GAVRANOVA SATIRA HERCEGOVCI ZA VOLANOM NASMIJALA KRČANE (02. kolovoza 2007.)

U punom dvorištu Frankopanskog kaštela održana je politička satira, a također i komedija karaktera Hercegovci za volanom (ili Vozači za sva vremena u izvorniku), Mire Gavrana u režiji Zorana Mužića i produkciji Zlatka Viteza. U predstavi glume Histrioni: Zvonimir Zoričić, Slavica Knežević, Siniša Popović, Ivica Pucar i Marija Borić. Sadržajno, riječ je o analizi naših ljudi i prilika u kontekstu tranzicijskih ekonomskih zadatosti; tj. satiri o sveopćoj potrebi za otimačinom bivše nam zajedničke imovine. Gavranova interpretacija sadržava peripetiju i obrat u fabuli tako da uz neočekivani završetak dobijemo na karaju i nešto moralne poduke... Nikica, Francek, Štefa, Žaklina i Jure likovi su koje publika prati kroz ne tako davne godine hrvatske povijesti. Muški trojac, Dalmatinac Nikica, Purger Francek i uvijek za sve kriv Jure, službeni su vozači visokih državnih dužnosnika. Naivni Francek upada u mrežu zakulisani higara Nikice koji njega i dežurnog krivca, mladoga Juru uvlači u mutni posao privatizacije tvrtke, a sve u cilju rušenja Francekova ministra. Publika je tako imala prigodu vidjeti kreiranje političe scene od strane ljudi za volanom, državnih dužnosnika. Možda je taj odnos pozicije i opozicije u sjeni najbolje ocrtao Francek kazavši kako je njihova profesija (vozača) nezgodna i podcijenjena. Oni, naime, voze zemlju u svjetliju budućnost, a samo jednom imaju pravo sletjeti s ceste. Kada pukne očekivani skandal i novine se raspišu o mutnim poslovima na površinu ispliva hercegovačka neuništivost i Jure, zahvaljujući rođacima, izvuče Franceka i Štefu iz problema, a Žaklinu iz njihovog naručja uvuče u svoje, te tako postane zagrebačkmi zetom. Publika potom prati skokove kroz vrijeme i političke garniture na vlasti, a pojavljuju se i kojekakve vrpce sa snimcima povjerljivh razgovora u kojem Francek pronalazi zlatnu žilu i pokreće privatni biznis, da bi na kraju Jure ponovno morao uzeti volan u ruke i sve svesti na razumnu mjeru. Dalmatinac je završio kao portir, Francek je napustio politiku, a Hercegovčeva je na kraju bila – zadnja. Odnosi i osobnosti ljudi iz pojedinih regija prikazane su, tako, kroz prizmu borbe za uspjehom ili opstankom, ovisno o trenutku političke situacije. (Karamatić) Da se krčanima predstava svidjela svjedočio nam je uz potpunu pozornost i pljesak kojim je uigrana družina ispraćena s pozornice.

 

 

STEFANOVSKI, TADIĆ, CHAUDURI & SPASSOV ODUŠEVILI KRČKU PUBLIKU (31. srpnja 2007.)

U sklopu ljetne turneje koja obuhvaća nastupe u devet hrvatskih gradova gitaristički duo Stefanovski - Tadić nastupio je u prekrasnom ambijentu Frankopanskog kaštela pred mnogobrojnom krčkom publikom. Virtuaozan nastup poznatih gitarista bio je potpomognut specjalnim gostima - kaval flautom bugarskog majstora Theodosii Spassova i jednog od vodećih udaraljkaša svijeta, Indijca, svirača tabla Pandit Swapan Chaudhurija. Makedonski tradicionali i dalje su osnovna točka oslonca glazbenog stvaralaštva Stefanovskog i Tadića, a način prenošenja predloška na jezik akustične gitare briljantan je i izrazito uvjerljiv. Međutim zvučna slika ovoga je puta obogaćena kavalom Theodosiija Spassova, koji na pravim mjestima upada kao idealan instrumentalistički začin, te ritmom indijskog tabla Pandit Swapan Chaudurija. No, žice i dalje vode glavnu riječ, a Stefanovski i Tadić zaista su, kako je to primijetio Mike Ezzo, nekonvencionalnija i hrabrija verzija gitarističkih dvojaca poput onog Johna McLaughlina i Paca De Lucie, sposobna stilsku raznolikost složiti u jedinstvenu cjelinu s puno mjere i ukusa. Iako makedonska ritmika i melodija dominiraju u određivanju tona skladbi koje smo imali priliku čuti, one su ipak bliže meditativnoj atmosferi Mediterana, a kroz većinu pjesama prosijavaju neizbježni utjecaji jazza, folka i bluesa. Uz utjecaje valja spomenuti i sklonost ka improvizaciji što se možda i najviše dojmilo krčke publika koja je quartet uz glasan pljesak pozvala na bis! Ukratko: gotovo dva sata besprimjerno dobre glazbe!

 

ODRŽAN NASTUP KLAPE ŠUFIT U SLIKOVITOM AMBIJENTU OTOKA KOŠLJUNA (27. srpnja 2007.)

Kada bi željeli jednostavno riječ šufit prevesti s narječja na standardni jezik, onda bi šufit bilo potkrovlje. Medutim, šufit predstavlja mnogo više od običnog potkrovlja. Prašinom prekrivena drvena škrinja, odbačeno oruđe, požutjele slike i druge sačuvane uspomene pričaju priče o generacijama prije nas. I baš kao što šufit čuva i budi uspomene tako i ova klapa kroz svoje pjesme njeguje i čuva izvornu dalmatinsku klapsku pjesmu...

U slikovitom eksterijeru franjevačkog samostana na otočiću Košljunu, s jedne strane okruženog arhitekturom, a s dvije sljedeće morem i šumom održan je nastup omiške klape Šufit. Prisutni su tako osim u idiličnom ambijentu gotovo dva sata mogli uživati i u tradicionalnim dalmatinskim napjevima jedne od najpoznatijih dalmatinskih klapa... Šufit je osnovan na inicijativu Tomislava Veršića koji je u listopadu 1992. okupio desetak mladih, talentiranih srednjoškolaca koji su započeli s kontinuiranim probama. S vremenom je klapa prerasla u respektabilno glazbeno tijelo, nastupivši na brojnim smotrama. Godine 1996. Šufit je ostvario zapažene nastupe na nizu smotri, a iste godine Saša Jakelić (II tenor) u pratnji klape osvaja Grand prix festivala zabavne glazbe Melodije hrvatskog juga – Opuzen '96. pjesmom Judi o' soli. U svibnju 1997. godine Šufit je održao svoj prvi cjelovečernji koncert povodom pet godina rada, u Foyeru HNK Split, a koncert je pokazao kvalitativne pomake u zvuku klape što je dovelo do usporedbe s vodećim dalmatinskim glazbenim sastavima tog tipa. Krajem 1997. klapu napušta dugogodišnji voditelj Tomislav Veršic, a ona se organizira kao kulturno umjetničko društvo prikladno nazvano KUD Šufit. Iste godine počinje suradnja s maestrom Duškom Tambačom koji je prihvatio i podržao njen rad. Krajem 1999. klapa izdaje svoj prvi nosač zvuka Dobro jutro more, nakon čega slijedi cijeli niz uspješnih koncerta u Zagrebu i Splitu. Godine 2005. umjetničkim voditeljem postaje Mario Krnić, a iste godine Šufit zajedno sa ženskom klapom Neverin na Večerima dalmatinske pisme osvaja drugu nagradu Stručnog ocjenjivačkog suda i to sa skladbom Kako ću volit to ludo more. Od 2006. umjetničkim voditeljem klape postaje maestro Jasminko Šetka, a pod njegovim vodstvom klapa je na 40. Festivalu dalmatinskih klapa Omiš 2006. osvojio nagradu za najbolju izvedbu nove skladbe - I beštimja je molitva - a u finalnoj večeri muških klapa prvu nagradu po odluci Stručnog ocjenjivačkog povjerenstva, te prvu nagradu po ocjeni publik.

U POSJETU KOD GOSPODINA GREENA (16. srpnja 2007.)

U punom Frankopanskom kaštelu održana je više nego popularna predstava U posjetu kod gospodina Greena s Perom Kvrgićem (gospodin Green) i Lukom Dragićem (Ross Gardiner) u glavnim ulogama; njena redateljica je Aida Bukvić, a producent Planet Art, inače umjetnička organizacija pod vodstvom Marka Torjanca. Ta nas predstava upoznaje s dvojicom likova koji su dovedeni u prisilan odnos kada Ross skrivi prometnu nesreću u kojoj gospodin Green nastrada. Nakon početne nesnošljivosti tijekom koje gospodin Green odbija Rossovu pomoć oni se ipak počinju zbližavati. Tijekom tog procesa, obojica se povjeravaju jedan drugome o svojoj prošlosti, a naposljetku se uspotavlja kako obije priče ukazuju na dva outsidera - gospodina Greena kao ortodoksnog Židova, te Rossa kao homoseksualca. Iako imaju problema s prihvačanjem međusobnih uvjerenja, ipak na kraju uspijevaju prevladati sve prepreke, te uvjeriti jedan drugoga kako im je prijateljstvo potrebnije od rasne, vjerske i seksualne ispravnosti. (Kudeljnjak) U posjetu kod gospodina Greena napisao je Jeff Baron. Predstava se izvodi već sedam godina za redom, a Hrvatska je 36. zemlja u kojoj je izvedena. Popularnost, osim kvaliteti vjerojatno duguje i činjenici da veoma dobro analizira probleme današnjice.

NASTUPOM RIJEČKE FILHARMONIJE I IVANA POCHEKINA OTVORENE 51. LJETNE PRIREDBE (07. srpnja 2007.)

Ljetne priredbe ove su godine svečano otvorene nastupom Riječke Filharmonije kojiom je ravnala dirigentica Nada Matošević u suradnji s mladim ruskim violinistom Ivanom Pochekinom koji je ovom prilikom ispred prepunog Kamplina zasvirao na jednoj od baroknih violina iz Algarottijeve kolekcije. (Sama kolekcija broji jedanaest violina, četiri viole i jedno violončelo, a u tiskanom dokumentu iz 1922. godine uz gudačke instrumente, navodi se i njen danas nepoznat dio jedna mandolina milanskog graditelja Antonia Monzina s konca 18. sto., nekoliko klarineta i flauta. Također iz malobrojnih pisanih izvora saznaje se da nedostaju violine Antonija Stradivarija iz 1740., Pietra Guarnerija iz 1727. i Jacobusa (Jakova) Steinera iz 1665., te jedno njegovo violončelo iz 1667. godine...) Program otvorenja započeo je Rossinijevom Uvertirom iz Seviljskog brijača, a nastavljen je i zaključen Paganinnijevim Koncertom za violinu i orkestar br. 1 u D-Duru op.6, te Mendelssohnovom Simfonijom br. 4 u A-duru op.90. Gost večerašnjeg otvorenja bio je već spomenuti violinist Ivan Pochekin koji od 1996. studira u klasi Mayae Glezarove, a od 2000. pohađa glazbenu školu u Madridu u klasi prof. Zakhara Brona. Mladi je glazbenik već gostovao u najpoznatijim koncertnim dvoranama u Moskvi i ostalim ruskim gradovima, te onima u Njemačkoj, Austriji, Španjolskoj i Hrvatskoj. Nastupao je i kao solist u pratnji Ruskog Državnog Akademskog simfonijskog orkestra, Dubrovačkog simfonijskog orkestra, Zagrebačke Filharmonije, a surađivao je i s dirigentima poput: Fridricha Haideroma, Mladena Tarbuka ili Sergeya Skripke. Od 2005. Ivan Pochekin svoje znanje usavršava pod vodstvom poznatog ruskog violinista Viktora Tretyakova, svirajući najčešće na instrumentima svoga oca Yuria Pochekina.