Festival Pontes 2009.

14. KNJIŽEVNI FESTIVAL PONTES ZAVRŠIO PRIČAMA JASNE HELD (27. kolovoza 2009.)

Posljednja večer Međunarodnog književnog festivala Pontes započela je podjelom priznanja ovogodišnjim sudionicima Ljetne škole knjige koja se vođena Katarinom Mažuran Jurešić, uz brojna gostovanja, odvijala u prostorijama krčke osnovne škole. Međutim, značajn dio večeri bio je posvećen predstavljanju Jasne Held, naše jedine profesionalne pripovjedačice bajki i priča za djecu i odrasle, koja se tom vrijednom aktivnošću počela baviti sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća., da bi 2005. osnovala vlastiti obrt za reproduktivno izvođenje Ptica modra. Na pitanje odakle dolazi do građe za svoju živu pripovjedačku aktivnost, odgovara da se većinom služi pisanim izvorima koje uglanom pronalazi po antikvarijatima, međutim ne treba podcijeniti ni usmenu predaju, jer mnogi zanimljivi materijali ipak nisu zapisani. Jasna Held trenutno u svom repertoaru ima stotinjak bajki koje može ispričati u bilo kojem trenutku, a ta bogata lepeza pripovijedačkog blaga svoje korijene uglavnom vuče iz (domaće, ali i inozemne) narodne tradicije. Uz prekrasne priče o Nasrudinu i snalažljivom Aliju, nizu okupljenih znatiželjnika pružena je prilika da istinski uživa u bajci Pravi pastir, koju Jasna priča baš svugdje, a prenoseći se od uha do uha ona, putujući svijetom, živi neobičan život. Jer bajke vole putovati - zaključuje dobro raspoložena Dubrovkinja.


Podjela priznanja ovogodišnjim pontesovcima

 
Predstavljanje i nastup Jasne Held

KNJIŽEVNI FESTIVAL PONTES: ČETVRTA VEČER S PISCEM (26. kolovoza 2009.)

Četvrta večer s piscem, tradicionalno održana u ugodnom interijeru Koktel bara Volsonis, donjela je druženje sa zagrebačkom urednicom, prevoditeljicom i lektoricom Nadom Gašić koja je u 57-oj godini izdala svoj prvi roman - Mirna ulica, drvored - u kojem, prema riječima Nenada Veličkovića (u ulozi moderatora), uspješno barata svim važnijim tehnikama prisanja. Naime, veći dio razgovora osim na spomenuti roman prvijenac bio je usmjeren i na iskustva Nade Gašić u bavljenju uredničkim poslom kojim se, kako sama kaže, počela baviti radi želje da otkrije rukopis važan za hrvatsku kulturu, a i šire. Tako se u valorizaciji tuđih rukopisa ponajviše vodi otkrivanju svijesti o jeziku koja je posve suprotna svakodnevnoj pažnji posvećenoj traganju za riječima koje teže biti prihvaćene. Naime, ne postoje loše riječi već samo one koje će određeni rukopis učiniti autorskim djelom, zaključuje Gašić. O samom uređivanju dodala je kako se zapravo radi o zanimanju često postavljenom u drugi plan koje snažno podsjeća na posao filmskog producenta, te zahtijeva aktivnosti poput traženja veza, dobre odnose s medijima, izvrsno poznavanje novih tehnologija - iliti snalažljivost svojstvenu menadžerima. U drugom dijelu razgovora posvećenom romanu, autorica priznaje kako je unatoč velikom broju mahom pozitivnih kritika tek jednom kritičaru pošlo za rukom definirati ono o očemu roman u biti progovara. Ukratko, riječ je o pseudo-krimiću koji govori o šutnji (prešućivanju), te u kojem se struktura kriminalističkog romana, tamo gdje je to potrebno, svjesno narušava. Razgovor je naposljetku završen pričom o iskustvima prebacivanja s uredničke na književnu scenu, kao i sveprisutnom fenomenu pretvaranja pisaca u performere.


Večer s piscem: Nada Gašić i Nenad Veličković

 

KNJIŽEVNI FESTIVAL PONTES: TREĆA VEČER S PISCEM (25. kolovoza 2009.)

Četvrta večer s piscem ovogodišnjeg književnog festivala umjesto intervjua s beogradskim urednikom Sašom Nikolićem donjela je razgovor s trenutno jednim od najboljih pisaca u regiji Nenadom Veličkovićem, koji osim što radi kao viši asistent na Katedri za srpsku književnost Odsjeka za književnosti naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta u Sarajevu, sudjeluje i u aktivnostima male izdavačke kuće Omnibus koju je zajedno s nekolicinomo kolega osnovao 1999. godine. Na ideju da okupi izdavačku kuću, kako sam kaže, došao je nakon relativno lošeg iskustva s izdavačem koji je 1995. objavio njegovu prvu knjigu, i to s ciljem pružanja prilike mladim, neobjavljivanim autorima. Tako su iz Veličkovićeve književne radionice izašla imena poput Amira Kambera, Faruka Šehića ili Lamije Begagić koju su posjetitelji književnih večeri Pontesa imali prilike upoznati prošle godine. Osim o problemima funkcioniranja male izdavačke kuće značajan dio večeri bio je posvećen i priči o radu tima iz Omnibusa na osnovnoškolskim udžbenicima iz književosti kojima se pokušalo izbjeći brojne nelogičnosti prisutne u postojećim čitankama, a za koje Veličković tvrdi kako nepotrebno razvijaju stav o pripadnosti jednoj (uglavnom superiorno prikazanoj) naciji, a time i strah prema svemu onom što je drugačije, tj. formiraju romantičarski pogled na tradiciju, a ne potiču humanističke vrijednosti. Razgovor što ga je vodio beogradski nakladnik Dejan Ilić završen je kratkim upoznavanjem s najnovijim uratkom Nenada Veličkovića nazvanim 100 Zmajeva.


Večer s piscem: Nenad Veličković i Dejan Ilić

DRUŽENJEM U FRANKOPANSKOM KAŠTELU OTVOREN 14. KNJIŽEVNI FESTIVAL PONTES (22. kolovoza 2009.)

Otvaranje ovogodišnjeg književnog festivala Pontes, koji je prije četrnaest godina u gradu Krku započeo kao susret mladih pisaca, obilježeno je dvosatnim druženjem polaznika Ljetne škole knjige i ponešto okupljenih znatiželjnika s dvama zanimljivim gostima koji dolaze iz posve različitih društvenih sfera: dr. sc. Perom Lučinom, profesorom i najmlađim rektorom Sveučilišta u Rijeci od njegova osnutka i Mariom Kovačem, jednim od najprisutnijih i najsvestranijih umjetnika domaće alternativne scene. Prema riječima Katarine Mažuran Jurešić temu ovogodiešnjeg književnog festivala možemo sažeti na istraživanje utjecaja književnosti i kulture na javnu sferu (jer pisanje ne može biti izdvojeno iz društva), iako će se mnogo govoriti i o sve prisutnijem fenomenu transformacije književnosti u knjigu kao robu prilagođenu tekućoj potražnji, iliti posve nekritički raspoloženom tržištu. Iz razgovora s Perom Lučinom, jednim od najvećih zagovornika Bolonjskog procesa, mogli smo doznati mnogo o najaktualnijim problemima u sustavu visokog obrazovanja među kojima u oči upada činjenica o tek djelomično prihvaćenoj reformi koja je možda i dovela do toga da je studenti dožive uglavnom tehnički, iako bi dugoročno u svakom pojedincu uključenom u visoko obrazovanje trebala potaknuti izgradnju znanstvene kreativnosti. Mario Kovač, inače režiser, književnik, glazbenik, teoretičar, slammer i društveni aktivist govorio je o neobičnom iskustvu kreativnog producenta prve sezone Big Brothera, kao i o intrigantnoj pojavi izravne demokaracije očite u nedavno održanim fakultetskim blokadama. Pored ostalog, prikazan je i njegov posljednji uradak, nastao u sklopu festivala Ekstravagantna tijela, nazvan Film s invaliditetom koji predstavlja pokušaj da se u stvaranju filma okušaju osobe s invaliditetom, i to u onim aspektima u kojima su zdravstveno, ali i predrasudama društva, onemogućene. Direktor kamere je slijep, ton majstor je gluh, a akcijski antiheroji su hendikepirani glumci. U film su uvrštena i mnoga pomoćna sredstva koja slijepoj i gluhoj publici omogućavaju da prati film (titlovi, zvučna deskripcija, znakovni jezik itd.). Paradoksalno, umnožavanjem tih pomoćnih sredstava kod standardne - viduće i čujuće - publike dolazi do otežanog praćenja zbog svojevrsnog šuma na komunikacijskom kanalu. Praćenje filma tako postaje otežano jer ta publika vidi i čuje puno više nego li je potrebno što dovodi do zbrke u količini ponuđenih informacija. Drugi dio otvaranja bio je posvećen slam poeziji namijenjenoj prije svega javnom izvođenju, a umijeće slamminga, kao svojevrsan spoj poezije i performansa, okupljenoj je publici, na kraju, uz Maria Kovača demonstrirao i Dejan Inđić. U večernjim programima Pontesa koji će se od 23. do 27. kolovoza (u 21.30 sati) održavati u interijeru Koktel bara Volsonis biti će predstavljeni: Roman Simić Bodrožić, nagrađivani pisac i urednik iz Zagreba, Edo Maajka, bosanskohercegovački reper, Saša Nikolić, knjižar i urednik iz Beograda, Nada Gašić, spisateljica iz Zagreba i Jasna Held, pripovjedačica iz Dubrovnika. Ovogodišnji festival sadrži i Ljetnu školu knjige koja pod vodstvom Katarine Mažuran Jurešić traje pet dana i obuhvaća predavanja poznatih urednika, nakladnika i profesora književnosti, te radionicu kreativnog pisanja koja uključuje rad na tekstu i stilske vježbe.


Pontes 2009.: Valerij Jurešić i Pero Lučin


Pontes 2009.: Valerij Jurešić, Pero Lučin i Mario Kovač


Pontes 2009.: Performans Dejana Inđića