Arhiva (galerija Decumanus 2007.)

KRČKI SLIKARI SVOME GRADU
(14. 12. 2007. - 15. 01. 2008.)
GALERIJA DECUMANUS, KRK

Ove su godine izlagali:

MILJENKO BRAUT
Rođen je 1954. godine, a odrastao je u Korniću. Osnovnu školu završava u Krku, a srednju u Rijeci. Oduvijek je volio slikarstvo, kojem se aktivnije posvećuje tek 2001. godine. Najviše radi u akrilu i akvarelu. Sudjelovao je na više skupnih izložbi, a iza njega su i dvije samostalne iz 2003. i 2004. godine.

MIHOVIL DEPOPE
Rođen je 1926. godine u mjestu Skrpčići na otoku Krku. Diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Rijeci, u studijskoj grupi likovne umjetnosti. U svojoj dugogodišnjoj karijeri izlagao je na brojnim pojedinačnim i skupnim izložbama, a zahvaljujući svome radu dobitnik je mnogih nagrada i priznanja. Član je HDLU-a Rijeke i HDLU-a Zagreb. Živi i djeluje u Krku i Rijeci.

ALMA DUJMOVIĆ
Rođena je 1958. u Puli. Školovala se na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, u klasi profesora Milivoja Unkovića. Diplomirala je 1984., nakon čega se vratila na Krk i aktivno uključila u kulturni život otoka, organizirajući izložbe raznih autora u galeriji Toš u Puntu i galeriji "Decumanus" u gradu Krku. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 1985. godine. Zaposlena je kao likovni pedagog u školi Fran Krsto Frankopan u gradu Krku. 

DAGMAR FRANOLIĆ
Rođena je u Münchenu (Njemačka) 1963. godine, a živi i djeluje u Krku od 1982. godine. Samostalno izlaže slike već petnaestak godina, čime potvrđuje svoj talent. Sudjelovala je na mnogim skupnim i samostalnim izložbama. Dobitnica je diplome Mandrač, Opatija 1993. godine.

EDIT JURINA
Rođena je u Rijeci 1971. godine. Diplomirala je na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Slikarstvu je odana od djetinjstva. Sudjelovala je na nakoliko skupnih izložbi. Živi i radi u Krku.

SAŠA LONČARIĆ
Rođen je u Rijeci 1969.godine. Akademiju likovnih umjetnosti St. Luc završava u Bruxellesu (Belgija) gdje je i specijalizirao crtanje stripa. Također je završio i trogodišnju večernju školu za fotografe. Po završetku školovanja vraća se u Krk. Izlagao je samostalno kao i na  skupnim izložbama, najčešće u gradu i na otoku Krku. Sudjelovao je i u radu likovnih kolonija.

ITALO SAMBLICH
Rođen je 1943. godine u Krku, gdje se i školovao. Slikarstvom se bavi od svoje najranije mladosti, a metodičnije od 1990. Radio je s nekoliko eminentnih hrvatskih slikara, ponajviše s Milom Kumbatović, Slavkom Marićem i Rikardom Žicom. Sudionik je likovnih susreta i manifestacija, te likovnih odbora. Do sada je organizirao devet samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, te sudjelovao na više skupnih.

MARIJÁN ALANIZ
Rođena je 1968. u Njemačkoj. Osnovnu školu završila je u Krku, a srednju u Rijeci nakon čega upisuje studij arhitekture u Ljubljani. Nakon završenog studija i trogodišnjeg rada u dva projektna biroa u Ljubljani, vraća se u Krk gdje pronalazi posao u struci. Slikanjem i crtanjem bavi se od malih nogu, a stalni je gost Ex tempore-a u Selcu i Grožnjanu. Do sada svoje slike nije izlagala.

MARIO UDINA
Živi i radi u Krku, gdje već dugi niz godina prati likovna događanja. Samozatajan, svoje radove stvara posve iskreno i nadahnuto gradom i krajolikom koji ga okružuje. Čistih boja s naglaskom na monumentalnost ostaje vjeran motivu kod kojeg naglašava statiku i težinu. Arhitektura dominira slikom kao i grad, a zidine koje ga okružuju čine ga kompaktnim i jedinstvenim.

IZLOŽBA KRČKIH MASLINARA UDRUGE DROBNICA
(06. 10. - 21. 10.)
GALERIJA DECUMANUS, KRK

U Krku, gradu knezova, pučana i težaka uz prigodan program i domjenak udruga maslinara Drobnica predstavila se svojim proizvodima, vrhunskim maslinovim uljima, demonstriravši nam (nikad zaboravljenu) tradiciju kojom plod toga stabla postaje tekuće zlato. Osim maslinovih ulja izložba uključuje i ostale primjere autohtonog krčkog proizvoda od mesnih prerađevina, sireva, vina i rakija s ciljem upoznavanja ne samo domaćih proizvoda lokalnih proizvođača već i spoznavanja njihove stručnosti kroz cijeli niz izloženih diploma, priznanja i medalja. Svi posjetitelji izložena maslinova ulja mogu i degustirati u ambijentu upotpunjenom likovnim i literarnim radovima polaznika OŠ Fran Krsto Frankopan iz Vrha.

ALEN ALEBIĆ
(15. 09. - 05. 10.)
GALERIJA DECUMANUS, KRK

 

Alan Alebić rođen u Rijeci 1976. godine. Diplomirao 2003. god. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, slikarski odsjek u klasi prof. Igora Rončevića. Član je HDLU Rijeka i HDLU Zagreb. Ima status samostalnog umjetnika. Živi i radi u Rijeci.

Samostalne izložbe:
2003.
Galerija CEKAO, Zagreb, Alebić,Blažić, Skvrce
2004.
Galerija Matice Hrvatske, Zagreb, Alebić, Blažić, Skvrce
Galerija SC, Zagreb, Alebić, Blažić, Skvrce
Galerija Studio Artlan, Volosko
Galerija Filodrammatica, Rijeka, Alebić, Blažić, Skvrce
2006.
Galerija Karas, Zagreb, "Invarzija"
MMC, Galerija O.K. Rijeka, "Inverzija"

Skupne izložbe:
2001.
Galerija Laurus, Lovran, Umjetnik umjetniku u galeriji
2002.
Grizija,Rovinj
Galerija Kristofor Stanković, Zagreb, Pasionska baština
Bled, 2. svjetski festival umjetnosti na papiru 
Volosko, Mandrač
2003.
Volosko, Mandrač
Rijeka, Smotra umjetnika Pul kaštela
2004.
Volosko, Mandrač
2005.
Galerija Juraj Klović, Rijeka
MMSU, Rijeka, Strast, pozivna
Međunarodni art camp Tarsa, Rijeka
Grizija, Rovinj
34. Splitski salon, Split, pozivna
40. Lički anale, Gospić, Muzej Like
2006.
Galerija umjetnina, Split, Nova riječka scena
Galerija Kortil,Rijeka, Rončevićeva klasa
Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, Siemens go global
Dom HDLU-a, Meštrovićev paviljon, Zagreb,
Slikarstvo sada - rezime
2007.
MMSU Rijeka, 10 godina MMC-a Rijeka
Galerija Kortil, Rijeka, 60+1

Pogledaj katalog!

IVAN BLAŽEVIĆ
(17. 08. - 15. 09.)
GALERIJA DECUMANUS, KRK


Todos artista desperados I, 2007.

   

Ivan Balažević, akademski slikar i grafičar, rođen je 1949. u Tavankutu. Diplomirao je na ALU u Zagrebu u klasi prof. Marijana Detonija. Samostalni je likovni umjetnik od 1985. godine. Uz slikarstvo bavi se scenografijom, grafičkim dizajnom i ilustracijom. Često izlaže u Hrvatskoj i inozemstvu, a već desetak godina samo iznimno sudjeluje na skupnim izložbama. Nagrađen je više od dvadeset puta. (Nagrada Grada Rijeke, Nagrada Grada Novog Vinodolskog, više prvih nagrada na skupnim izložbama, otkupne nagrade, nagrade na natječajima za heraldiku i grafički dizajn…) Do sada su snimljena tri kratka TV filma o njegovom stvaralaštvu. Član je HZSU-a, HDLUR-a, te ULUPH-a.

 
Todos artista desperados V (diptih), 2006.

Slikar Ivan Balažević u minulim je desetljećima precizirao svoju poziciju na suvremenoj hrvatskoj likovnoj sceni. Tu je poziciju moguće isčitati i kroz svestrani umjetnikov interes realiziran u različitim likovnim tehnikama i medijima i dakako kroz estetska načela decidirano promicana u autorskoj interpretaciji. Gradeći kompoziciju i na iskustvu estetike gestualnog autor također znalački rabi i druge likovne izričaje napose one u tradiciji lirske apstrakcije ili enformela ne sustežući se, gdjekad, smionije i otvorenije, a drugi put decentnije ili tek asocijativno tangirati figuralnu formu prožimajući i produbljujući svoj heterogeni izraz upravo u tim sastavnicama. Ta stvaralačka osebujnost snažno impostirala u Balaževićev izraz predpostavljajući je djelu kao gradbenu sastavnicu po kojoj je i moguće pratiti njegov rast i bujanje. A prava potka ovog stvaralaštva ne prepoznaje se samo kroz brojne postupke i različita likovna sredstva kojima oslikava plohu kistom ili je iscrtava njegovom zašiljenom oštricom, kakvim drugim pomagalom, znalačkim kapanjem i špricanjem boje već u kultiviranom istraživanju toga jezika u kontekstu postmodernističkih postulata ispitujući njegove mogućnosti kao lozinku svojega izraza. (Tekst Milana Bešlića iz kataloga krčke izložbe.)

IZLOŽBA STARIH POMORSKIH KARATA I STARE BRODSKE MJERNE I NAVIGACIJSKE OPREME
ŽELJKA SKOMERŠIĆA
Ploviti se mora
(07. 08. - 16. 08.)
GALERIJA DECUMANUS, KRK

Željko Skomeršić, rođen je 1952. u Rijeci, sada živi i radi u Krku i domaćin je postavljene izložbe. Željko je danas jedan od najpoznatijih hrvatskih brodograditelja modela brodova okićen mnogim prestižnim svjetskim odličjima i priznanjima. Istražujući građu za svoje modele nalazio je i sakupljao napuštene i odbačene dijelove starih brodova i brodske opreme, zemljopisne karte i danas nepotrebne i gotovo naivne pomorske priručnike. Vraćao ih je u život kako bi ih sačuvao od propadanja i zaborava. I ova izložba ostvarena u vrijeme suvremene satelitske navigacije i vrhunske tehnologije izrade brodova, podsjetiti će nas koliko je hrabrosti i umjeća nekad trebalo našim starima da se u krhkim brodovima uz spomoć skromnih navigacijskih i mjernih uređaja otisnu na opasnu pučinu na kojoj se ubirao kruh od sedam kora. Otuda i naziv ove izložbe Ploviti se mora kao paradigma tradicije i načina života uz obale Jadrana. (Tekst Velimira Vukšića, iz kataloga izložbe Ploviti se mora.)

Detaljnije informacije o djelu Željka Skomeršića pogledajte na:

www.leut-krk.hr



  


Suhi kompas - 19. stoljeće

ITALO SAMBLICH
(20. 07. - 07. 08.)
GALERIJA DECUMANUS, KRK

Italo Samblich rođen je 1943. godine u Krku, gdje se i školovao. Slikarstvom se bavi od svoje najranije mladosti, a metodičnije od 1990. Radio je s nekoliko eminentnih hrvatskih slikara, ponajviše s Milom Kumbatović, Slavkom Marićem i Rikardom Žicom. Oni su mu bili uzor i oslon, a onda odskok u vlastita likovna istraživanja, koja su danas sve intezivnija i koja su temelj na kojem gradi svoj osobni autorski izričaj. Kao veliki ljubitelj umjetnosti sudionik je likovnih susreta i manifestacija, te likovnih odbora osobito na rodnome otoku.. Do sada je organizirao devet samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, te sudjelovao na više skupnih.

Samostalne izložbe:

1994. Krk, Gralerija Decumanus
1996. Zagreb, Izložbeni prostor hotela Dubrovnik
1997. Munchen, Izložbeni prostor Corenta
1997. Armbruck, Galerija Weinfurtner
1998. Centro Culturale Chioggia
1998. Dobrinj, Galerija Sv. Antun
2000. Krk, Galerija Decumanus
2001. Punat, Galerija Toš
2002. Novo mesto, Galerija Krka
2004. Vrbnik, Vinarija Katunar
2004. Njivice, Galerija Njivice
2007. Krk, Galerija Decumanus

 

Prije svega jedna općenita opservacija i spoznaja: akademski slikari ili štoviše naivni i primitivni slikari razlikuju se prema profesionalnom obrazovanju. Umjetnost, međutim, spoznaje se, osjeti se, doživi se, u neposrednom odnosu prema djelu autora, prema njegovoj slici koju vidimo, gledamo i koja ulazi u naš svijet, kao poticaj nekog doživljaja, nekih emocija. Radi se o promjeni u nama koja se dogodi ili ne dogodi u susretu s nekim umjetničkim djelom. Ako doživimo promjenu, ako nas neko djelo, neka slika, makar i na trenutak odvoji od stvarnosti u kojoj se nalazimo, ako našu svijest potakne na približavanje onoga što u slici vidimo, a ne gdje smo doista, radi se o umjetnosti. Pri tome je potpuno nevažno tko je i s kojim akademskim i amaterskim znanjem i vještinama upravo tom svojom slikom pokrenuo odmak naše svijesti u doživljaj umjetničke slike. A upravo Italo Samblich svojim slikama dokazuje da sam u pravu. On svojim slikama ruši formalne granice između akademskog i amaterskog slikarstva stvorene i održavane, po nekima, kao opravdanje za nametanje neistinitih percepcija o tome što jest, a što nije umjetnost u slikarstvu. On svojim vedutama i maslinama otoka Krka ustrajno i nepokolebljivo već više desetljeća svjedoči svoju umjetnost. (Željko Horvatić)

IZABELA ŠIMUNOVIĆ
Golden Ratio
(30. 06. - 19. 07.)
GALERIJA DECUMANUS

Izabela nije pristojna, ne poštuje formu i krajnje je netaktična. Njezinu umjetnost kao i njezin život nemoguće je komentirati epizodno. Artefakti koje gledamo po galerijama samo su materijalizacija puno šireg konteksta koji se prenosi na cijelokupni život ove umjetnice. Iako bi se po njenom životopisu činilo da pred sobom imamo još jednog vječnog buntovnika, Izabela nije buntovnik, a posebno nije bez razloga. Ona je samo neprilagođena u svojoj potrebi da na svaki (a posebno formalan) odgovor postavi uvijek jedno i uvijek isto pitanje - A zašto?. Neimpresionirana formom, etiketom ili pravilom često je predmet obožavanja ili odbijanja, ali nikog ne ostavlja ravnodušnim. Njena je umjetnost samo prirodni nastavak njenog života i kao što u životu bez osvrtanja napušta preživljene konstrukte tako se i njana umjetnost na prvi pogled javlja u formalno vrlo različitim oblicima i materijama. Iako je formalni diskontinuitet vrlo nepraktična stvar u vremenu gdje je "brand" nova mantra, Izabela svjesno žrtvuje komercijalnu eksploataciju svoga rada hraneći vlastitu potrebu da uvijek kaže ono što misli. Način na koji živi i radi ponekad nanosi duboke ožiljke, ali Izabela ih s ponosom nosi, jer zapravo Izabela je sama po sebi brend. (Davor Bruketa) Popis izložbi!

 

IZLOŽBA FOTOGRAFIJA, RATNIH ODORA I OZNAKA
(23. 06. - 29. 06.)
GALERIJA DECUMANUS, KRK

Izložba fotografija, ratnih odora i oznaka povodom obilježavanja šesnaeste obljetnice 111. brigade HV neslužbeno je otvorena 23. lipnja, a postav se mogao 29. lipnja 2007.

VELIMIR VUKŠIĆ
Odore Frankopana - knezova krčkih
(06. 06. - 22. 06.)
GALERIJA DECUMANUS, KRK

Velimir Vukšić, dipl. ing., rođen je 18. srpnja 1954. u Zagrebu gdje završava svoje školovanje i gdje s obitelji boravi i radi danas. U vlastitom nakladničkom poduzeću Carski Husar priprema i publicira bogato ilustrirani časopis za vojnu povijest i militariju HUSAR i godišnjak MILITARIA CROATICA. U pripremi je godišnjak na engleskom jeziku MILITARIA AESTERNA. Autor je i ilustrator knjiga i kalendara koje tiska u vlastitoj nakladi. Stalni je suradnik časopisa "Military Illustrated, Militär & Geschichte, L art de la guerre, Historie antique i Soldatini. Za nakladničku kuću Osprey Publishing iz Oxforda blizu Londona, autor je niza ilustrator izdanja. Zajedno sa dr. Zvonimirom Grbašićem autor je i ilustrator nekoliko knjiga koje su tiskane u Americi, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Francuskoj i Australiji. Zarana ga počinje zanimati vojna povijest, militarija, uniformologija, oklopi i oružje. Nadahnut sjajnim radovima Julija Radilovića Julesa, ilustrira prve konjanike koji ukrašavaju zidove u osnovnoj školi. S vremenom amaterski potezi olovke i kista postaju sve sigurniji da bi 1991. postali profesijom. U svojem radu služi se različitim tehnikama; zračnim kistom, kompjuterskom grafikom i dizajnerskim gvašem. Do sada je izlagao na nekoliko manjih izložbi.

Pogledaj katalog!

LJUBO GAMULIN
Judi
(04. 05. - 06. 06.)
GALERIJA DECUMANUS, KRK

NASLJEDNIK MORA, ciklus fotografija "Judi" - Ljube Gamulina

Ljubo Gamulin naslijedio je more. Možda je nedopustivo posezati izvan onoga što nam autor neposredno nudi, u ono što mi slučajno znamo. Nedopustivo, ali i nepreskočivo. Djed mu Tomo bio je znanstvenik i ravnao Oceanografskim institutom na Lokrumu, u Dubrovniku. Otac Jadran cijeli je život plovio, ali sasvim blizu valu, pobjeđivao na regatama i gradio jedrilice. U tom povlaštenom lancu Ljubo je treći (ako se oni davni preci ne broje). More je i njegov izbor, ili: more je i njega izabralo. Ljubo fotografira more. Ali ne onako kako se to često čini, snimajući dopadljive odbljeske na površini. Nego snimajući odbljeske na sudbini. Na sudbini onoga čime je more okruženo. Gledajući jednu od prethodnih izložbi Ljuba Gamulina mogla se uočiti velika količina bjeline. Kao da je s tom bjelinom na neki način bila povezana memorija. Kao kad oko zažmiri pa u preostaloj svjetlosti, izbjedljelih pojedinosti, fiksira i rekonstruira prethodno viđeno. Prvi sam put razumjela što znači čovjek u krajoliku kada je prije mnogo godina umro moj susjed na otoku, Vinko. Polako je zarastao put do njegovih maslinika, a masline su pojele kupjene. Krajolik se izmijenio. Otok se doduše tada još rasprostirao u savršenstvu svog primarnog života. Time ne mislim da je taj život ljudima bio lak. Samo se sjećam. Sjećam se trave s divljim orhidejama koje su pasle ovce koje je strigla ruka koja je prela vunu drugoj ruci koja je sukala nit i plela divni smeđe-bijeli pulover boje ovaca. Nema ni ovaca, ni nîti, ni jedne niti druge ruke. Tek mi je u ladici pulover boje ovaca. Trava je na mnogim mjestima betonirana, na mnogim drugima minirana. Život je postao nesumnjivo lakši. Primarni život opstao je još samo u citatima. Stilovi i razdoblja, zajedno s krajolikom, kao Legen-grad rone pod asfalt i kamione. Sekundarna i tercijarna privreda dovodi na otok ljude koji s njegovim tlom nemaju trajne veze. Daleki novi vlasnici, ili oni koji su zaposjeli mjesto središnjih pauka, radosni investitori i dobitnici, imaju je ponajmanje. Ali domaćim stanovnicima mnogo znače mrvice od njihove dobiti i prislanjaju se uz njih. I počinju osjećati i gledati tlo pod nogama na način tih stranih očiju. Nema više primarnih ljudi. Ima sekundarnih i tercijarnih. I stoga se mijenja i kategorija spomenika. Primarni ljudi danas su spomenici. Zato se može kazati da Ljubo Gamulin fotografira spomenike? Fotografije su Ljuba Gamulina crno-bijele. Na taj način on kao da ih je izvadio iz vremena, dajući im neku dublju istinitost, plaćenu lišavanjem, neku ozbiljnost teže izbrisivoga pisma. Svjetlost koja je na njima preostala ponekad kao da je posuđena onkraj svijeta. Te fotografije, pod zajedničkim nazivom Judi, okupljene su u četiri cjeline: Obrazi, Ruke ča misle, Mići i veli ča su mići bili, Igrat se je, igrat. Obrazi, ponekad lica kao cijeli prizor ili pak likovi s nešto pokreta, suočavaju se s tom onostranom svjetlošću, koja ih čita kao Brailleovo pismo: sve čime su ispisani, ali s izvanjske i unutarnje strane. Gamulinov kadar svaki se put prilagođuje karakteru tog uvijek novog dijaloga, kao što je svaki obraz jedinstven u svom postojanju. Ponekad je motiv rezan, ponekad omotan nejasnoćom, ponekad grafički izoštren, ponekad mu je dodan neki škrti i opori ikonografski atribut. Ni laka ljepota, ni moguća drama ne odvlače snimateljevo oko od nepoznanice drugoga koja je upravo osvijetljena i ne treba je dalje raskrivati. Ali je uvijek vezana uz podneblje, pod nebom, i lica pod nebom leže kao oranice, što je dovoljna poruka. Između čovjeka i svijeta su ruke, ruke ča misle. One ga dohvaćaju, one uzimaju i daju, one su ispisane poput obraza, one rade i mole. A to je u primarnom svijetu isto. Zrnca krunice obuhvaćaju grožđe, ribe, mreže, sir, šipak, platno, kamen, drvo, biljku, zemlju, vodu, zrak … nož… Pokret ruke određuje perspektivu kadra, a pozornica njezina posla, svojom statičnošću ili gibanjem, nagib slike. U svakoj slici, u svakom djelu, nešto je sizofovsko, osuđeno i vječno. U primarnom svijetu igra je ozbiljan rad. A na Gamulinovim slikama svjetlost je ozbiljan suigrač. Cjelina Mići i veliki ča su mići bili prožeta je iznimnim emotivnim nabojem. U povijesti čovječanstva djeca su i djetinjstvo rubna, štoviše zapostavljena tema. Djetinjstvo je doba nedoraslosti, to jest funkcionalne neuporabivosti. Tek je moderno doba vrednovalo alkemiju razdoblja odrastanja, labaviju vezu sa stvarnosti, no često je  krivotvoreći i zlorabeći. Ponuda "odraslog djetinjstva", ponuda neodgovornosti, spada u velike tržišne pothvate našeg vremena. Čudesna ozbiljnost Ljuba Gamulina priopćuje druge sadržaje, iz drugog svijeta. To je svijet u kojem se druže veliki i mali, razmjenjujući svoja bogatstva i povlastice. To su prizori mirnoga učenja i drugovanja, poštovanja i dugovanja: i to su prizori spomeničkih vrlina i sadržaja, koji spadaju u ikonografiju iščezavajućeg svijeta. Ljubu Gamulinu nedostaje svaki ekshibicionizam. Tek ponekad pritisne jači akord svjetla i sjene, ili odreže suvišno, ili dopusti malo ekspresivne perspektive preostalom. To ne znači da njegova fotografija prepisuje viđeno ili da u to viđeno ne zahvaća. Ona traži napetost trenutačnog i trajnog, ona ulazi u tokove prolaženja,  ona snažno uvlači vrijeme među sastavnice slike. Ona je djelo tihog, nepatetičnog i etički duboko prisutnog svjedoka – na razmeđu povijesti i sudbine Jadrana. (Željka Čorak)

Pogledaj katalog: prednja strana / stražnja strana

JÜRGEN MITRANSKY
(13. 04. - 03. 05.)
GALERIJA DECUMANUS, KRK

 

Jürgen Mitransky akademski je slikar, rođen 1939. godine u Rendsburgu (Njemačka). Studij grafičkog dizajna završio je na Državnoj akademiji za grafiku, tisak i dizajn, a studij slikarstva na Akademiji za umjetnost u Berlinu u klasi profesora Freda Thielera i Johannesa Geccillija. Mitransky je i član udruženja likovnih umjetnika pokrajne Schleswig-Holstein i HDLU-a Zagreb. Živi i radi u Berlinu i na otoku Murteru.

Samostalne izložbe:
1973. Rendsburger Ring, Rendsbur
1997. Kulturamt Steglitz, Berlin
2001. Galerija Sv. Krševana, Šibenik
2002. Galerija Bremer, Berlin
2003. Galerija Kula, Split
2003. Galerija Canvas, Zagreb
2004. Galerija umjetnina, Narodni muzej, Zadar
2004. Galerija Forum, Zagreb
2005. Zavičajni muzej, Biograd na moru
2006. Galerija Tolerance, Hamburg
2007. Doris Rüstig, Ladewing
2007. Stiftung, Schleswig

Skupne izložbe:
1971. - 1976. Freie Berliner Kunstausstellung, Berlin
1973. Landesschau Kiel
1977. Künstler sehen Kiel
1978. Landesschau Schleswig
1979. Kieler Umschlag
1988. Galerija Bauscher, Berlin
1989. Atelier Art-Depot, Berlin
1997. Kunst Total, Stadhalle Neumünster
2003. - 2004. Konzept 3, Kiel; Brüssel; Berlin
2004. Galerija Sv. Krševan, Šibenik
2004. - 2005. The challenge of the Cravat
2005. Transart 2005., Galerija Brešan, Split

Pogledaj katalog!

ANDREA STANIČIĆ
(23. 03. - 12. 04.)
GALERIJA DECUMANUS, KRK

Andrea Staničić rođena je u Rijeci 1983. godine. Završila je opću gimnaziju Hrvatski kralj Zvonimir u Krku 2001. godine. Apsolventica je Akademije za primijenjene umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, a kao izborni predmet odslušala je grafiku u klasi prof. Josipa Butkovića.

 

Izložbe:

1) SAMOSTALNE IZLOŽBE:
2004.
, galerija Decumanus, Krk, Katunar - Licui - Staničić
 
2) SKUPNE IZLOŽBE:
2003.
, 4. međunarodna izložba ex libris Čovijek i riba Galerija "Kortil", Rijeka
2004./05., 3. hrvatski triennale akvarela, Karlovac, Slavonski Brod, Zagreb
2005., međunarodni mini-print biennale, Cluj-Napoca, Rumunjska
2006., 6. annale razmjene razglednica, Iowa, State University, University Print Society
2006./07., 6. međunarodna izložba minijatura Little M, Vilnius, Litva

Iz kataloga:

...misaono, fraktal je način promatranja beskraja...
James Gleick

Izložene grafike kao i crteže i platna povezuje ista problematika kojom sam se bavila, a to su površine i prostori koji nastaju na slici, kao cjeline i zasebni svjetovi unutar te cjeline. Istodobno se baveći mijenjanjem strukture površine, poštujući materijal što se vidi na strukturi slike, crteža, koristim materijal kao rižin papir ili platno koji time ne ostaje samo podloga na kojoj se gradi slika. Konac tu igra posebnu ulogu, on postaje likovni element kao i linija. U toj igri ne zna se gdje konac završava, a počinje linija, dok je unutarnja napetost opredmećena u njegovom napinjanju na platno. Sam koncept rada je povezan s onim "ženskim" u umjetnosti gdje je konac metafora kao i pin-up lik. Svi radovi su na kraju (kao i najčešće u umjetnosti) samo pokušaj komunikacije, a ovaj tekst njen prijevod. (Andrea Staničić)

Katalog: prednja strana / stražnja strana

KRČKI SLIKARI SVOME GRADU
(08. 12. 2006. - 17. 01. 2007.)
GALERIJA DECUMANUS, KRK

Ove godine na izložbi su sudjelovali sljedeći slikari:

BERISLAV - MILJENKO BRAUT
Rođen je 1954. godine, a odrastao je u Korniću. Osnovnu školu završava u Krku, a srednju u Rijeci. Oduvijek je volio slikarstvo, kojim se aktivnije posvećuje tek 2001. godine. Najviše radi u akrilu i akvarelu. Sudjelovao je na više skupnih izložbi, a iza njega su i dvije samostalne iz 2003. i 2004. godine.

MIHOVIL DEPOPE
Rođen je 1926. godine u mjestu Skrpčići na otoku Krku. Diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Rijeci, u studijskoj grupi likovne umjetnosti. U svojoj dugogodišnjoj karijeri izlagao je na brojnim pojedinačnim i skupnim izložbama, a zahvaljujući svome radu dobitnik je mnogih nagrada i priznanja. Član je HDLU-a Rijeke i HDLU-a Zagreb. Živi i djeluje u Krku i Rijeci.

ALMA DUJMOVIĆ
Rođena je 1958. u Puli. Školovala se na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, u klasi profesora Milivoja Unkovića. Diplomirala je 1984., nakon čega se vratila na Krk i aktivno uključila u kulturni život otoka, organizirajući izložbe raznih autora u galeriji 'Toš' u Puntu i galeriji Decumanus u gradu Krku. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 1985. godine. Zaposlena je kao likovni pedagog u školi Fran Krsto Frankopan u gradu Krku. 

DAGMAR FRANOLIĆ
Rođena je u Münchenu (Njemačka) 1963. godine, a živi i djeluje u Krku od 1982. godine. Samostalno izlaže slike već petnaestak godina, čime potvrđuje svoj talent. Sudjelovala je na mnogim skupnim i samostalnim izložbama. Dobitnica je diplome Mandrač, Opatija 1993. godine.

EDIT JURINA
Rođena je u Rijeci 1971. godine. Diplomirala je na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Slikarstvu je odana od djetinjstva. Sudjelovala je na nakoliko skupnih izložbi. Živi i radi u Krku.

SAŠA LONČARIĆ
Rođen je u Rijeci 1969.godine. Akademiju likovnih umjetnosti St. Luc završava u Bruxellesu (Belgija) gdje je i specijalizirao crtanje stripa. Također je završio i trogodišnju večernju školu za fotografe. Po završetku školovanja vraća se u Krk. Izlagao je samostalno kao i na  skupnim izložbama, najčešće u gradu i na otoku Krku. Sudjelovao je i u radu likovnih kolonija.

ITALO SAMBLICH
Rođen je 1943. godine u Krku, gdje se i školovao. Slikarstvom se bavi od svoje najranije mladosti, a metodičnije od 1990. Radio je s nekoliko eminentnih hrvatskih slikara, ponajviše s Milom Kumbatović, Slavkom Marićem i Rikardom Žicom. Sudionik je likovnih susreta i manifestacija, te likovnih odbora. Do sada je organizirao devet samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu, te sudjelovao na više skupnih.

MARIJÁN ALANIZ
Rođena je 1968. u Njemačkoj. Osnovnu školu završila je u Krku, a srednju u Rijeci nakon čega upisuje studij arhitekture u Ljubljani. Nakon završenog studija i trogodišnjeg rada u dva projektna biroa u Ljubljani, vraća se u Krk gdje pronalazi posao u struci. Slikanjem i crtanjem bavi se od malih nogu, a stalni je gost Ex tempore-a u Selcu i Grožnjanu. Do sada svoje slike nije izlagala.

MARIO UDINA
Živi i radi u Krku, gdje već dugi niz godina prati likovna događanja. Samozatajan, svoje radove stvara posve iskreno i nadahnuto gradom i krajolikom koji ga okružuje. Čistih boja s naglaskom na monumentalnost ostaje vjeran motivu kod kojeg naglašava statiku i težinu. Arhitektura dominira slikom kao i grad, a zidine koje ga okružuju čine ga kompaktnim i jedinstvenim.