Festival Pontes 2008.

UZ STANJE NACIJE - MONODRAMU FILIPA ŠOVAGOVIĆA OTVOREN 13. PONTES (23. kolovoza 2008.)

Već trinaestu godinu Pontes organizira međunarodni književni festival na kojem sudjeluju mnogi pisci, nakladnici, teoretičari, kritičari i ostali predstavnici struke vezane uz pisanu riječ, čiji je sastavni dio, po treći put, i Ljetna škola knjige koja okuplja petnaestak polaznika, različitih generacija, iz gotovo čitave regije. S ovogodišnjom manifestacijom naglasak je postavljen na sudjelovanju neovisnog knjižarstva u životu knjige, kao i na radu spomenute škole, čiju će radionicu kreativnog pisanja, kroz petodnevnu akciju, voditi krčka pjesnikinja i kritičarka: Katarina Mažuran Jurešić. Polaznici će tako kroz jutarnji dio programa imati priliku upoznati: Ivicu Vuletića, knjižara iz Osijeka; Nenada Veličkovića, sarajevskog pisca; Dejana Ilića, nakladnik iz Beograda; Seida Serdarevića, zagrebačkog nakladnika i Valerija Jurešića, voditelja projekta Knjižni informacijski sustav; dok je večer u ugodnom ambijentu koktel-bara Volsonis rezervirana za druženja s piscima - Aidom Bagić (u nedjelju), Tomislavom Markovićem (u ponedjeljak), Lemijom Begagić (u utorak), Igorom Štiksom (u srijedu) i Robertom Perišićem (u četvrtak) - koja su otvorena i za ostale ljubitelje književnosti. Na samom otvaranju festivala, održanom u dvorištu Frankopanskog kaštela, gostovao je naš poznati glumac, dramaturg i redatelj Filip Šovagović povjerivši u kratkom razgovoru Valeriju Jurišiću, često kroz šalu na vlastiti račun, iskustva o posrnuću svog prvog dugometražnog filma Pušča Bistra, pozitivne i negativne strane uspjeha Naše male klinike, odnosno lika vječnog bolesnika Zadre ili zanimljivosti neobične suradnje sa samozvanim predsjednikom Društva za zaštitu Filipa Šovagovaića, Tomislavom Čadežom. Krčka je publika ovom prilikom mogla pogledati i ulomke iz nove Šovagovićeve eksperimentalne monodrame - Stanje nacije - premjerno prikazane na ovogodišnjem Paškom ljetu. Riječ je o tragikomediji sa 103 prizora i gotovo isto toliko likova, od kojih je onaj glavni izvjesni - Arterije Fras Vraz Filipović, dramaturg, nekad zaposlen na Hrvatskoj televiziji, gdje mu je zadnji posao bio slaganje reklama. No osim Filipovića tu su i njegova supruga, dijete, prijatelji i kolege s posla, njegovi šefovi. Monodrama počinje snom, točnije noćnom morom. Filipović je u ratu, na nepoznatom terenu, s preplašenim drugovima, u sve goroj situaciji, dok na koncu svi ne poginu. Onda se - budi! Čudan san, Filipović nikad nije bio u ratu. On je običan mali čovjek koji se mutno sjeća socijalizma, a kapitalizam ga je odveo ravno u sitno ropstvo: rob je banke, obitelji, prijatelja koji postupno postaju bivši i ostaju u njegovom životu tek kao vjerovnici. Osim što je upao u dužničko ropstvo, Filipović je ovisan i o hrani...

 


Filip Šovagović i Valerij Jurešić

 

 


Iz monodrame Stanje nacije

VEČER S PISCEM: AIDA BAGIĆ (24. kolovoza 2008.)

Prva večer s piscem ovogodišnjeg književnog festivala Pontes, održana u prizemlju koktel-bara Volsonis, prošla je u druženju književnice i aktivistice Aide Bagić s polaznicima Ljetne škole knjige i nekolicinim krčkih zaljubljenika u poeziju. Aida Bagić, ovom je prilikom promovirala novu pjesničku zbirku Ako se zovem Sylvia koja objedinjuje njen dosadašnji pjesnički opus, nastao u različitim vremenskim razdobljima, kojeg povezuje sabiranje osjećanja i propitkivanje vremenitosti. Jedan od važnih toposa u njezinu pjesništvu svakako je propitivanje identiteta, nacionalnih i jezičkih, ali naročito rodnih i seksualnih. Potrebno je istaknuti i kako se Aida Bagić nerijetko igra riječima, pa neke pjesme pružaju poseban zvučni užitak. Utjecaj čitanja ruske avangardne književnosti ogleda se u pjesmama u kojima je posebno težište na ritmu, ali i na angažiranosti. Književnica, rođena u Zagrebu, kako je sama kazala u posljednjih desetak godina živi od pisanja, ali ne od pisanja pjesama i proze već izvještaja koji imaju za cilj utjecati na stvarnost, što je suprotno cilju književnosti. Na pitanje kako pomiruje spomenute krajnosti, Aida otkriva kako tajna nije u paralelnom djelovanju, već u povremenim skokovima iz jedne stvarnosti u drugu. Iz njene bogate biografije izdvaja se i vođenje mnogih radionica kreativnog pisanja u okvirima Centra za ženske studije, po modelu Natalie Goldberg koja priziva tradiciju automatskog pisanja.


Prva večer s piscem u koktel-baru Volsonis

TREĆA VEČER S PISCEM: LAMIJA BEGAGIĆ (26. kolovoza 2008.)

Na trećoj večeri s piscem, mladu sarajevsku književnicu Lamiju Begagić, predstavio je beogradski nakladnik Dean Ilić, inače gost predavač s ovogodišnjeg Pontesa. Osim što piše Lamija uređuje i tri dječja lista (Kolibrić, Palčić i 5Plus) namijenjena različitim uzrastima što se distribuiraju po školama i vrtićima diljem BiH-e, s ciljem razvijanja kod djece, kako sam kaže, navike čitanja. Osim toga uređivala je i književni web-magazin Omnibus i Književni žurnal, a na natječaju Ekran priče_02 u organizaciji zagrebačke Naklade MD i Iskona osvojila je prvu nagradu za priču Dvadeset i sedam. Ovom su prilikom krčka publika i polaznici Ljetne škole knjige imali priliku čuti priču - Pojma ti nemaš moja Ivana - iz posljednje Lamijine knjige, Godišnjica mature. Riječ je o zbirci koja okuplja 23 kratke priče što su je ispričala 23 učenika na fiktivnoj godišnjici mature. Ono što im je zajedničko, kazala je autorica, možemo nazvati generacijskim diskursom, odnosno iznošenjem kolektivne sudbine ljudi rođenih ranih sedamdesetih. Autorica koja upravo iščekuje izlazak nove zbirke o objavljivanju u brojnim časopisima (Zarez, Libra Libera, Časopis Re) dodaje kako su te suradnje važne zbog očuvanja regionalnih odnosa, kao i zbog rada na vlastitoj afirmaciji.

 


Valerij Jurešić, Lamija Begagić i Dejan Ilić

PETA VEČER S PISCEM: ROBERT PERIŠIĆ (28. kolovoza 2008.)

Posljednju večer s piscem ovogodišnjeg Međunarodnog književnog festivala Pontes obilježilo je gostovanje Roberta Prišića - jednog od najsvestranijih domaćih autora izniklih na književnoj sceni ´90-ih. Perišiću ovo nije prvo gostovanje na Pontesu, budući da je kao pokretač i urednik Godina, kasnije Godina novih - najrespektabilnijeg književnog časopisa ´90-ih - sudjelovao i na prva dva festivala. Osim što se uz njegovo ime veže spomenuti projekt, Perišić je poznat i kao književni kritičar-kolumnist Feral tribunea i Globusa, esejist Playboya i scenarist Matanićeva filma Sto minuta Slave. No, kultni književni status stječe svojim zbirkama priča Možeš pljunuti onoga tko bude pitao za nas i Užas i veliki troškovi, iako je prije pisao poeziju, izdavši 1995. prvu autorsku knjigu Dvorac Amerika, čiji se naslov referira na dva Kafkina djela, simbolizirajući, prema riječima autora, ono što živimo. Spomenute, i izvan granica dobro primljene, zbirke priča jedinstvene su po eleptičnom, na trenutke besmislenom, i pomalo birtijskom dijalogu, koji s obzirom na usmjerenost k realizmu, pridonosi uvjerljivosti. Posljednji Perišićev uradak, roman Naš čovjek na terenu, čiji su ulomak krčki zaljubljenici u književost imali priliku poslušati na posljednjoj večeri Pontesa, raspravlja o sukobu medijski konstruirane stvarnosti i istine; odnosno onog što čovijek želi i onog što mu se dešava.


Valerij Jurešić i Robert Perišić