Arhiva (galerija Decumanus 2010.)

 KRČKI SLIKARI SVOME GRADU
(17. 12. 2010. - 08. 01. 2011.)
Galerija Decumanus

[KUL•] U NASTAJANJU
(17. 12. 2010. - 30. 12. 2010.)
Galerija DAGMAR

Unatoč pravom zimskom vremenu obilježenom snježnim pahuljama u gradu Krku su pred nizom okupljenih znatiželjnika otvorene čak dvije izložbe - najprije tradicionalni postav Krčki slikari svome gradu, a potim i inicijativa za promicanje likovnjaka mlađe generacije [KUL•] u nastajanju. U društvu ravnateljice Centra za kulturu Grada Krka Maje Parentić izložbu Krčki slikari svome gradu postavljenu u Galeriji Decumanus otvorio je gradonačelnik Darijo Vasilić istaknuvši zadovoljstvo spram činjenice kako se na jednom mjestu mogu pogledati radovi većine krčkih autora, uglavnom slikara, inspiriranih domicilnim ambijentom. Svatko tko poželi doživijeti postav ove tradicionalne izložbe imati će prilike upoznati likovna nastojanja Itala Samblicha, Dagmar Franolić, Saše Lončarića, Alme Dujmović, Mihovila Depopea, Edit Jurine, Miljenka Brauta, Maria Udine, Marijan Alaniz, Meri Franov, ali i članica Zajednice Talijana Grada Krka koje se predstavljaju zanimljivim rješenjma u tehnici batika. Nakon polusatnog druženja među radovima krčkih slikara u susjednoj Galeriji DAGMAR otvorena je izložba [KUL•] u nastajanju koja uz promicanje likovnjaka mlađe generacije - ove godine iz Krka, Kraljevice, Rijeke, Pule i Zagreba - ima zadaću i potaknuti (međugeneracijski) dijalog ne samo s autorima susjednog postava već i sa samim posjetiocima. Tako je tijekom rada na izložbama rođena inicijativa da sljedeće godine autori i jedne, i druge, svojim specifičnim pristupima odgovore na zadanu temu, te na taj način konkretnije ocrtaju razlike, ili sličnosti, među kreativcima različitih generacija, obrazovanja, pristupanja problemu, ali i socio-kulturalne pozadine. Izložbu postavljenu u Galeriji DAGMAR otvorili su Maja Parentić, Darijo Vasilić i Igor Gržetić koji je pojasnijo nastojanja i zadaće [KUL•]-a, te ukratko predstavio program rada udruženja za sljedeću godinu. [KUL•] u nastajanju tako prezentira likovne eksperimete Barbare Zec, Damijana Šporčića, Hane Dutine, Ivana Blažetića, Nenada Jalšoveca, Maje Radešić, Smiljane Polugić, Vedrane Stipić, Tončija Žužića, Vedrane Valenčić, Srđana Hulaka, te organizatora i članova [KUL•]-a  Lene Franolić, Marina Dlake i Igora Gržetića. Svi koje zanima suvremana likovnot u Galeriji DAGMAR mogu proučiti nekolicinu fotografskih istraživanja, svježa i neobična pristupanja skulpturi, klasičnoj i računalnoj grafici, umjetničkoj knjizi, te instalaciji, i to sa snažno naglašenim konceptualnim pristupom rješavanju.

>> preuzmite plakat izložbe [KUL•] u nastajanju (.pdf)

 
Maja Parentić i Darijo Vasilić - otvaranje izložbe Krčki
slikari svome gradu


Krčke slikare podržali su brojni posjetitelji

 

 
Razgledavanje postava u Galeriji Decumanus

-------------------------


Maja Parentić, Darijo Vasilić i Igor Gržetić - otvaranje
izložbe [KUL•] u nastajanju

 
U Galeriji DAGMAR predstavilo se 14 mladih autora

 


Dio postava izložbe [KUL•] u nastajanju


Razgledavanje

MI.10 - NAGRADE I DOGAĐANJA
(08. 12. - 17. 12.)
Galerija Decumanus

Nakon nanizanih uspjeha u bavljenju turizmom o čemu uz statistiku svjedoče i brojne osvojene nagrade, pored kojih treba izdvojiti onu najsvježiju - ovogodišnji Turistički cvijet, javila se potreba za njihovim sagledavanjem, tj. svojevrsnom valorizacojom postignutog. Izložba MI.10., inicirana od strane Grada Krka, Turističke zajednice Grada Krka i Centra za kulturu Grada Krka, može se stoga smatrati dobrim načinom rješavanja prethodno zacrtane zadaće. Osim niza priznanja što ih je grad Krk u posljednjih osam godina zaslužio pomnim zalaganjem svakog stanovnika ovo je prilika da se uz promidžbene materijale razgleda i bogata video/foto dokumentacija nekolicine značajnih manifestacija koje su bitno pridonjele definiranju njegova identiteta u okvirima kojeg povijest i kultura zauzimaju osobito važno mjesto. Ovdje se govori o nizu prvorazrednih kulturnih događanja (predstava, koncerata i pjesničkih večeri) što ih okupljaju Ljetne priredbe, tradicionalnom Krčkom sajmu koji sigurnim korakom kroči poljem eksperimentalne arheologije, nezaobilaznoj proslavi posvećenoj sv. Kvirinu zaštitniku grada Krka, Eko-etno i vinofestu što svake godine prezentira sve više suvenira uporabne vrijednosti, te brojnim novim događanjima poput Krčke vinske promenade ili Proljeća na kotačima - akcije namijenjene ljubiteljima adrenalina. Cilj ove dokumentarne desetodnevne izložbe, koja prigodno u nazivu nosi osobnu zamjenicu prvog lica množine, jest probuditi i potaknuti potrebu za sagledavanjem (rezultata) odrađenog čime bi svake godine, kao izvrsna motivacija za onu nadolazeću, bio obilježen kraj turističke sezone. Izložbu MI.10 - nagrade i događanja možete pogledati do 17. prosinca 2010., svakim danom (osim nedjelje) od 10.00 do 13.00 sati. 

>> preuzmite popis izloženih gradskih nagrada (.pdf)

 
Izložbu MI.10 otvorio je krčki gradonačelnik Darijo Vasilić


Dio izloženih plaketa

 
Dio izloženih statua

 

 

(D)FEFV
FESTIVAL EKSPERIMENTALNOG FILMA I VIDEA
(02. i 03. 10.)
Galerija Decumanus

Tijekom vikenda, 02. i 03. listopada, u prostoru krčke Galerije Decumanus održano je prvo izdanje Festivala eksperimentalnog filma i videa - (D)FEFV kojem je cilj publici predstaviti na ovim prostorima rijetko prikazivanu eksperimentalnu film/video-art produkciju nadopunjenu ostalim žanrovskim i stilskim hibridima. Riječ je o događanju međunarodnog karaktera koje teži iniciranju međukulturnog dijaloga, otkrivajući domaćoj publici, pored ostalog, atraktivan presjek inozemnog eksperimentalnog filmskog i video stvaralaštva. Za prvo izdanje (D)FEFV-a natječaj je raspisan početkom 2010., da bi krajem kolovoza njegova organizacija bila bogatija za šesdezetak uradaka (što predstavlja selekciju od devedesetak pristiglih), i to u rasponu od čisto vizualnih/audio istraživanja, eksperimentalnih dokumentaraca, neobičnih promo i muzičkih spotova, animacije, igranih kreacija, montirane dokumentacije performansa, pa sve do nekolicine fotografskih impresija. Osim što je okupio eksperimentalne filmaše različitih generacija, ali i estetika, s područja čitave Hrvatske, značajan dio festivalskog programa pripao je i autorima iz Francuske, Izraela, Japana, Njemačke, Poljeske, Portugala, Španjolske, Ukrajne i Velike Britanije. Čast da otvori prvo izanje (D)FEFV-a pripala je mladom poljskom autoru Piotru Krzymowskom čiji su visokoestetizirani radovi Being Unable to Obtain the Redness of Hibiscus, Artist Eats the Flower, te Color Invention, od strane organizacijskog tima jednoglasno proglašeni vizualno i konceptualno najpotpunijima. Organizaciju (D)FEFV-a potpisuje [KUL•] - Kulturno umjetnički laboratorij, uz financijsku pomoć Grada Krka i Centra za kulturu Grada Krka. Inače,  [KUL•] je neprofitno udruženje osnovano s ciljem poticanja i promicanja nezavisnog kulturno-umjetničkog izražavanja, te javnog djelovanja, a njegovi osnivači su: Lena Franolić, Marin Dlaka i Igor Gržetić.

>> preuzmite katalog festivala (.pdf)
>> preuzmite plakat festivala (.pdf)
>> pogledajte Internet stranicu [KUL•]-a

 

 

 --------------------

 --------------------


Evgen Vaschenko (UKR): Focus Reboot, 2010.


The Joy of Box - Jim Boxall (VB): Gong Story, 2010


Leonel Cunha (POR): ççççççcçççççcççççcççççcççççcçç64, 2008.


Caroline Collinge (VB): Venus In Transit, 2010.

D3
IGOR GRŽETIĆ
Rorschach & Nova pornografija
(17. 09. - 02. 10.)
Galerija Decumanus

(Što li vidimo?)

Projekt Rorschach & Nova pornografija javlja se kao rezultat višegodišnjeg studiranja jedne relativno mlade, ali zahtjevne, discipline - teorije likovnosti. Ušavši dublje u materiju ove struke sve mi je jasnijim postajalo provođenje interdisciplinarnosti - pažljivo ispreplitanje povijesti umjetnosti s postignućima ostalih znanstvenim disciplinama. Stoga je za potpunije razumijevanje postava skrivenog pod geslom Rorschach & Nova pornografija važno osim pojedinih spoznaja teorije likovnosti, upoznati i nekoliko osnovnih principa projektivne psihologije. U radovima jednog od najznačajnijih istrižaivača umjetnosti, ali i društva uopće, Ernsta Gomricha pronalazim teoriju koja je iznova definirala moj pristup kreaciji. On u nekolicini svojih publikacija i brojnim esejima, opterećen iskustvima ponajprije psihologije, filozofije, sociologije, biologije i medicine, pomnom čitatelju pokušava približiti naizgled jednostavan problem iluzije - pitajući se na početku dugogodišnje rasprave kako slika prikazuje? Naime, strukture poput jezika, onog likovnog ili verbalnog, posreduju načinu na koji vidimo ono što nas okružuje, kao i organiziranju vlastitih iskustava više od vanjskog svijeta, što govori u prilog tome da značenja u velikoj mjeri ovise upravo o nama. Obzirom na prethodno spomenuto svako prikazivanje počiva na vođenom projiciranju ili drugim riječima klasificiranju u kartotečkom sustavu našeg uma. Ovdje svojoj teoriji Gombrich pridružuje sljedeći važan pojam - mentalnu usmjerenost - kojeg pojašnjava kao stanje spremnosti na određene provjere ili načelo selekcije koje obuhvaća stavove i očekivanja koji će utjecati na zamjedbu i učiniti nas spremnim da vidimo ili čujemo jednu stvar umjesto druge. Upravo je načelo mentalne usmjerenosti u jednom od svojih spisa ovaj austrijski znanstvenik pojasnio na primjeru slobodnih mrlja, jer njihovo dekodiranje uvelike ovisi o našoj sposobnosti da u njima raspoznajemo elemente pohranjene u našoj svijesti. (Kada možemo nagađati ne možemo odvojiti ono što vidimo od onog što znamo ili očekujemo, jer snaga očekivanja prije nego li snaga konceptualnog znanja oblikuje naše viđenje, kako u likovnosti, tako i u svakodnevnom životu.) Ideje ovog istraživača zamjedbe, snažno naklonjenog filozofiji Karla Poppera, predstavaljaju svojevrstan uvod iliti pomoć u boljem razumijevanju najstojanja švicarskog psihijatra Hermanna Rorschacha. On je pred smrt objavio Psihodijagnostiku (Psychodiagnostik) u kojoj set slobodnih mrlja pretvara u dijagnostičko oruđe.* Takvi oblici kao stimulans za ispitivanje psiholoških reakcija bili su korišteni i prije nego li je Rorschach započeo svoje dugogodišnje istraživanje. No, on se odvažio krenuti dotad zanemarenim putem. Umjesto da se koncentrira na sadržaj odgovora, kao što je to činila psihoanaliza, Rorschach se odlučio za proučavanje njihovih formalnih aspekata. On je uporno ponavljao kako njegov eksperiment predstavlja put spoznaje zamjedbe, a istu je definirao kao proces u kojem se promatrač i svijet susreću idući jedan drugom u susret. Rorschachova, danas vrlo raširena, tehnika zasnivala se na sistematskom variranju nekolicine osnovnih vizualnih podražaja ispod praga konvencionalnih značenja. Deset standardiziranih slika tako predstavlja rezultat Rorschachova pomne selekcije, a njegov cilj ekspliciran je u finoj mreži parcijalnih hipoteza što se vezuju za pojedina svojstva vizualnog stimulansa kao velike provokacije. Sudjelujući u eksperimentu, ispitanik reagira na izazove koji ga potiču da vlastitim doprinosom izjednači sve ono što mu je tvorac testa vizualno uskratio, predočavajući mu oblike i boje bez konvencionalnog značenja. Ovaj eksperiment u konačnici je pokazao da svaki čovjek izgrađuje ovaj svijet, te da je ono što vidimo realno samo kao konsenzus! Nešto prije Rorschacha slobodnim je mrljama maštu poticao Justinus Kerner, njemački pjesnik, medicinar i parapsiholog.** Jedan od njegovih, ako ne najznačajnijih onda svakako najzanimljivijih, rukopisa Kleksografije (Kleksographien) donosi neobičnu igru dovršavanja slobodnih mrlja potezima perom koji u trenucima izostanka fantazije definiraju entitet iz svijeta duhova obzirom na autorova česta spiritistička iskustva. Zanimljivost ovog posthumno objavljenog djela leži u činjenici kako su sve slike, suprotno običaju, nastale prije stihova, tako da svatko tko zaviri u Kernerov svijet dovršenoj mrlji može pridružiti neobičnu poeziju prožetu dubokom melankolijom i neobičnim humorom. Obzirom na specifične životne puteve Rorschach i Kerner različito su pristupili istom fenomenomenu. Dok je Rorschach, oslanjajući se na slobodne vizualne obrasce razvijao (psiho)dijagnostiku, Kerner se pred kraj života, pomoću istih, upustio u složena evociranja. Projekt Rorschach & Nova pornografija temelji se na spomenutoj intrigi, tj. fenomenu različitog kodiranja istog obrasca ovisnom o mentalnoj usmjerenosti promatrača. Postav tako okuplja dva grafička i jedan fotografski ciklus, grafički diptih, slikarski eksperiment, niz memorabilija i (pseudo)dokumentarni video. Šesnaestodijelni ciklus - Porno(grafija) - otkriva akciju stvaranja slobodnih mrlja na komadu presavijenog papira samo što je tinta u ovom slučaju zamijenjena nagim ženskim ili muškim torzom. Opisani postupak rezultirao je stvaranjem začudnih predodžbi koje, obzirom na njihov karakter i moguću fantaziju promatrača, dobivaju pornografski potencijal. Šestodijelni grafički ciklus, grfički diptih i slikarski niz - objedinjeni nazivom Novi Rorschach - pružaju modifikacije izvornih Rorschachovih mrlja pridružene Kernerovoj spiritističkoj poeziji, dok fotografski ciklus - Schloss - vizualizira fantazmagoriju čiji se protagonisti uronjeni u vječnu konteplaciju trude složiti slagalicu izgubljenog (psihodijagnostičkog) znanja.*** Niz memorabilija Schwarz und Weiß i (pseudo)dokumentarac, Hälfte, za kraj uvode u zanimljive životne priče dvojice istraživača čije su kreacije na početku ulaska u svijet projektivne likovnosti odredile smjer ove izložbe. (Igor Gržetić)

_________________

* Jer nedovoljno strukturiran materijal predstavlja izvrsnu podlogu za projiciranje iskustava ispitanika, tj. njegove ličnost!
** Svoju knjigu Vidovnjakinja iz Prevorsta - saznanja o unutarnjem životu čovjeka i o uplitanjima svijeta duhova u naš (Die Seherin von Prevorst, Eröffnungen über das innere Leben des Menschen und über das Hineinragen einer Geisterwelt in die unsere) posvećuje istraživanju iskustava vidovnjaknje Friederike Hauffe.
*** Ovaj fotografski niz inspiriran je kritikama Rorschachovog testa, testa tematske apercepcije (TAT) i testa crtanja slike čovjeka pod nazivom What’s Wrong with This Picture? (Scott O. Lilienfeld, James M. Wood i Howard N. Garb) u svibnju 2001. objavljenim u časopisu Scientific American.

 


Članovi [KUL•]-a: Marin Dlaka, Lena Franolić i Igor Gržetić

 

 

 
Dio fotografskog ciklusa Schloss

 
Dio grafičkog ciklusa Novi Rorschach

Igor Gržetić rođen je u Rijeci 1981. Školu Primijenjenih umjetnosti - smjer: kiparski dizajn, završio je 2000. godine, da bi te iste upisao studij Likovne umjetnosti na riječkom Filozofskom fakultetu. 2008. završava Akademiju primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, a kao izborni predmet odslušao je grafiku u klasi prof. Jasne Šikanje. Diplomirao je na temu Geneze ikonologije i Uvoda u fetiš(izam). U likovnoj praksi najčešće ostaje u domeni računalne grafike, grafičkog dizajna i eksperimentalnog videa - unutar sva tri diskursa istražujući načela Creative Commons-a. Osim toga, sklon je istraživanju i vizualnom definiranju vlastitog panteona. Krajem 2004. na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci održava gostujuće predavanje na temu Gombrichove teorije umjetnosti. Analitičkim tekstom Uvod u kokaciju prati izložbu Vedrane Valenčić priređenu u riječkoj Galeriji Kružnoj. Početkom 2010. u suradnji s Hrvatskim Crvenim križem organizira izložbeno humanitarnu akciju Likovnjaci kvarnerskih otoka Haitiju. Jedan je od osnivača [KUL•]-a.

Skupne izložbe i projekti: 1998. Izložba radova minijature povodom 500. obljetnice rođenja J. Klovića  (Filodrammatica), Rijeka; 2000. Izložba radova maturanata Škole za primijenjenu umjetnost u Rijeci (Galerija Kortil), Rijeka; 2001. Glazbeni performansi Big Art Violić Banda (Goli otok, Sv. Vincenat i Rijeka); 2004. Završna izložba studenata Odsjeka za likovne umjetnosti (zgrada Ivexa), Rijeka; Video radionica pod mentorstvom Tanje Golić: realiziran omnibus Kontrasti; Izložba digitalnog dizajna i umjetnosti - EduKon, Zagreb; Velesajam cooltoure, SC (Studentski centar), Zagreb; 2005. Dizajn ovitka zbirke poezije Nešto prijateljsko, Melite Sanković; 2006. Vizualni identitet časopisa Re 11; OP. ART QUISISANA 2006., Opatija i Volosko, prikazana projekcija BondageTV; OD6DO9 - reova izložba (ne)objavljenih naslovnica, Galerija Prtečac, Rijeka; 2007. Dizajn ovitka romana O Marti i drugim stvarima, Josipa Naglića; Vizualni identitet časopisa Re 12; Vizualni identitet časopisa Re 13; 2008. Dizajn ovitka romana Stakleno oko, Nebojše Lujanovića; Dizajn ovitka knjige Filmski eseji, Dejana Durića; Vizualni identitet otočnog festivala Prvomajski inkubator (plakat, letak, T-shirt); 2009. RAF (Revija amaterskog filma), Kino Grič, Zagreb, prikazan video appleEating; Vizualni identitet otočnog festivala Prvomajski inkubator (plakat, letak), Ovitak međunarodnog časopisa Ikon (2-2009); Inter(A)kcije (festival u organizaciji Infoshopa i Udruge Arterija), Molekula, Rijeka, prikazan video Revolutin Will Be Televised; Prvomajski inkubator, Krk, prikazani video-radovi appleEater i Revolutin Will Be Televised; sedmodnevni Kulturno-umjetnički festival KUFer, Pula, predstavljena video-instalacija einfühlung realizirana u suradnji s riječkom umjetnicom Leom Čeč; 2010. [KUL•] u nastajanju - inicijativa za osnivanje kulturno-umjetničkog laboratorija, Galerija Dagmar, Krk, prikazan video new-appleeater; Likovnjaci kvarnerskih otoka Haitiju, izložbeno humanitarna akcija, Galerija Decumanus, grad Krk / Galerija Knežev dvor, grad Rab / Galerija Lapidarij, Omišalj; Ovitak međunarodnog časopisa Ikon (3-2010); vizualni identitet 4. međunarodnog znanstvenog skupa ikonografskih studija.

Samostalne izložbe: 2005. Fetish/fetishizam/fetishist, Galerija Decumanus, Krk; 2007. Car Crashes Erotica (CCE), Galerija OK, Rijeka; 2008. Pitanje & EVOLUCIJA, u okvirima projekta D6, Galerija Decumanus, Krk; 2009. appleEater, eksperimentalni video-event, Galerija Trag, Rijeka; 2010. Rorschach & Nova pornografija, Galerija Decumanus, Krk.

Odabrana bibliografija: RE 07 - FONA 2004. (Festival nove umjetnosti); RE 09 - EXPLICIT CONTENT (in art) ili Rituana umjetnost Hermanna Nitscha; RE 09 - Alkemičar Warburg; RE 09 - Umjetnost u postfordističkom društvu ili Aktivizam Santiaga Sierre; RE 14: Rat - O ratu spolova u umjetnosti Shirin Neshat; RE 15 - Icones Symbolicae: neoplatonizam, gnosticizam i kršćanski misticizam; RE 16 - 3 diskursa Gombrichove povijesti umjetnosti; RE 17 - Francis Yates i The Rosicrucian Enlightenment; RE 17 - Rudolf Wittkower i renesansne crkve centralnog tlocrta.


Dio grafičkog ciklusa Porno(grafija)


SABINA BARBIŠ & MARIO DEPICOLZUANE
ZLATNE I SREBRNE TOČKE
(27. 08. - 17. 09.)
Galerija Decumanus

Kako komunicirati baštinu?

Ako u zimskoj noći putnik navrati u neko od slikovitih mjestašca otoka Krka na sjevernoj obali hrvatskog Jadrana, u nekoj od konoba ili kuća možda će začuti začudne zvukove jedne osebujne, izvorne glazbe koja se doimlje arhaičnom, a opet, suvremenom uhu, već otvorenom i priviklom na razne valere neklasičnih tonskih ljestvica i sklopova, možda na trenutak ipak i bliskom. Bit će to neka od brojnih inačica pjesama netemperirane šest tonske ljestvice koja je jedno od najvažnijih uporišta lokalne pučke kulturne tradicije i bitna odrednica njenog identiteta koji i dalje uporno opstaje i brižno se njeguje zajedno ili unatoč svemu onome što su moderna vremena i turbulentna desetljeća sa sobom donijela, promjene država i političkih sustava, demografske mijene, korjenite ekonomske promjene i eksplozije u izgrađenom okolišu. Uostalom, niti Krk više nije otok, s kopnom je povezan mostom čiji je luk druga najduža armiranobetonska konstrukcija te vrste u svijetu. Otočani oduvijek vole tradiciju. Prilagođavaju se novim okolnostima, ali osjećaju svoj zavičaj izdvojenim, posebnim mjestom i žele da tako i ostane. Tako je i na Krku, otoku koji je ponegdje industrijaliziran, ali snažno okrenut prema turizmu. Tradicijska pučka kultura i običaji opstali su, ne kao zamrznuta nostalgična uspomena, nego kao živo tkivo svakodnevice. Ta baština je vitalna i supostoji sa svim novim dinamikama i fenomenima modernog socijalnog pejzaža i još očekujemo da se, primjerice, iskoriste potencijali turističkih migracija kao mogući oblik sadržajno ispunjene transkulturne razmjene koja danas, nažalost, još uvijek izostaje. Sabina i Mario ispunjavaju baš to neiskorišteno područje u kojem pučka baština i lokalni ambijenti komuniciraju i posreduju na takav način da zadržavaju integritet i posebnosti tradicije, a da se pritom interpretiraju suvremenim, u ovom slučaju dizajnerskim jezikom koji je sasvim univerzalan i svima potencijalno razumljiv. U seriji od petnaest plakata, autori profesionalno besprijekornom i autorski neutralnom fotografijom bilježe karakteristične motive s otoka Krka - graditeljstvo, nošnju, prirodu, običaje… Te fotografije u svojoj izbrušenoj estetici, namjernom inzistiranju na žanrovskim klišejima i fokusiranju na fragment, podsjećaju na rafiniranu, no ponešto distanciranu maniru koju susrećemo i u industriji oglašavanja u turizmu ili pak u putopisima u ambicioznijim časopisima. Time je stvoren komunikacijski kontekst koji je poznat i siguran, koji se ne oslanja na egzotiku, nego na konceptualnu egzaktnost bilježenja zatečenog. Ipak, odabir motiva, kadrovi i kompozicije graniče s jednim patetičnim osjećajem, jednom obuzetošću lokalnim miljeom koji u promatraču izaziva empatiju i privlači svojom gotovo naivnom iskrenošću. Preko fotografija se razvija grafički rebus, enigmatična apstraktna struktura koja teče u pravilnom ritmu. Očito, to je vizualni supstrat, zapis nekog sadržaja koji ima smisao izvan samog snažnog estetskog učinka. Riječ je o transkripciji, prijevodu notacije netemperirane šest tonske ljestvice koju je razradio melograf Ivan Pavačić Jecalićev, pa tako svaki plakat prenosi jednu pučku skladbu u tradicionalnoj dvoglasnoj instrumentalnoj ili vokalnoj izvedbi. Otuda dolaze dva paralelna slijeda srebrnih i zlatnih stupaca s jednim do šest kružića koji predstavljaju tonove. Takva struktura podsjeća na čitav niz oblikovnih metoda, od modernističke neokonstruktivističke i sistemske umjetnosti koja je snažno uporište imala upravo u pokretu Nove tendencije utemeljenom u Zagrebu tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, do suvremenih eksperimenata s generativnim, algoritamskim formama u novim medijima. S obzirom da se radi o grafičkom prijevodu notnog zapisa, autori nisu komponirali strukturu, nego su oblikovali način transkribiranja i komuniciranja auditivnog kroz vizualno pa tako skladbe same stvaraju različite forme na plakatima. Prijevod kodiranja pojedinačnih tonaliteta iz konvencionalne transkripcije u grafički sklop prikazan je u vidu male legende, temeljem koje muzički pismen promatrač može sebi predočiti tonske registre unutar koje se skladbe kreću. Kako bi prevođenje iz auditivnog u vizualno bilo potpunije, uzduž plakata su provučene blago valovite linije čija vertikalna gustoća označava tempo. Tako je, promatranjem plakata u seriji, moguće steći dojam o različitim brzinama izvođenja svake skladbe. Konačno, zadnji sloj plakata su tekstovi pjesama koji uvode pisanu riječ, čime je zaključen niz od tri sadržajna polja: fizičko-taktilnom prostoru apstrahiranom fotografijom, glazbi kodiranoj kroz grafičku strukturu te jeziku koji je zastupljen u svom čistom obliku. Jukstapozicijom ta tri sloja rekonstruiran je milje Krka, njegova kulturna baština i njegove ambijentalne značajke. No, umjesto miroljubivog i pasivnog suživota tradicije i današnjeg trenutka koju susrećemo u svakodnevici, Sabina i Mario nude uzajamnost i simultanost, svojevrsno dvosmjerno prevođenje između lokalnog i univerzalnog, konkretnog i apstraktnog. Povezivanjem različitih značenjskih i komunikacijskih polja, oni posreduju tradiciju i ambijent, ali na takav način da je stvorena nova, autonomna vrijednost koja tradiciji vraća njenu sliku prelomljenu i raščlanjenu kroz prizmu suvremenih dizajnerskih postupaka. Dizajn tu nije sredstvo estetizacije, nego interpelacije i tumačenja kulturnih fenomena, a odnos sadržaja i dizajnerskog koncepta postaje aktivan. Na kraju, naglasimo da je projekt samoiniciran, da su još vrlo mladi Sabina i Mario bili motivirani osobnim afinitetom i ljubavlju prema pučkoj baštini i prema suvremenom oblikovanju… te prema još mnogočemu. Zahvaljujući njihovom vedrom istraživačkom duhu, svjedočimo tome da dizajn odista može biti poticajno komunikacijsko sredstvo koje nas u ovom slučaju podsjeća da tradicija i suvremenost nisu suprotstavljene krajnosti, nego mogu biti dio organske cjeline, da se baština može čitati i atemporalno, kao činjenica sadašnjosti, da različiti oblici kulture ne moraju biti kontekstualizirani ili fiksirani u povijesno vrijeme da bi ih se doživjelo kao fenomene. Takvi autori kao što su Sabina i Mario pomažu nam da bolje otvorimo oči, pažljivije osluhnemo neobične tonove pristigle iz prošlosti, iz naših ili drugih sredina, te shvatimo da kultura nije (samo) evolutivni proces, nego je i bogatstvo supostojanja kulturnih događaja i kulturnih artefakata čiji se značaj ne procjenjuje starošću niti novinom, nego samo sposobnošću obogaćenja naših života. (Maroje Mrduljaš)

>> posjetite stranicu projekta Zlatne i srebrne točke
>> preuzmite katalog izložbe (.pdf)

 


Ravnateljica CZK Maja Parentić, Ivan Pavačić, Milica Pavačić,
autori Sabina Barbiš i Mario Depicolzuane, Ivan Kosić i
sopci KUD-a Vrh

 

Sabina Barbiš rođena je 5. listopada 1985. godine u Rijeci, Hrvatska. Studira na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Osim što studira, bavi se projektiranjem, grafičkim dizajnom, produkt dizajnom te radi kao vanjski suradnik u tvrtci Lumenworks, koja se bavi dizajnom svijetla. Sudjelovala je na brojnim skupnim izložbama te osvojila nekolicinu dizajnerskih nagrada i natječaja. Njena strast je projektiranje, osobito stambene arhitekture. Nakon diplome želi se nastaviti baviti arhitekturom, dizajnom interijera te grafičkim dizajnom. Slobodno vrijeme provodi baveći se glazbom (pjevanje) te ronjenjem na dah.

Mario Depicolzuane rođen je 8. svibnja 1985. godine u Rijeci, Hrvatska. Studira grafički dizajn i tehnologiju na Grafičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje trenutno piše diplomski rad. Osim što studira, radi kao freelance grafički dizajner u domeni tiskanih i elektronskih medija na javnim i vlastitim projektima. Njegov rad baziran je na idejama i konceptu. Predan je radu s klijentima, njihovim potrebama te prevođenju istih u vizualni doživljaj. Sudjelovao je na brojnim skupnim izložbama te osvojio nekolicinu dizajnerskih nagrada i natječaja. Također, njegov rad je objavljen u nekoliko međunarodnih publikacija o dizajnu. Slobodno vrijeme provodi skladajući glazbu i svirajući gitaru.

 

 

 


DAGMAR FRANOLIĆ
Hello Tree
(07. 08. - 26. 08.)
GALERIJA DECUMANUS

Teško je točno odrediti kad se u slikarstvu Dagmar Franolić, koja se profilirala kao pejzažist i vedutist, pojavilo stablo kao samostalni motiv. Vjerojatno je ono uvijek tu postojalo, uklopljeno u njezine pejzaže, samo što nikad nije imalo takvu primarnu važnost kakvu ima sada. Jer otkada autorica, otprije dvije godine, radi na projektu Hello Tree, stablo je u njezinoj umjetnosti preuzelo dominantnu ulogu, postavši ne samo glavna tema, nego i temeljni koncept na kojem zasniva cijeli svoj novi ciklus. Ciklus koji se, međutim, ipak logički nastavlja na njezino dotadašnje slikarstvo, ogrnuto specifičnim ozračjem snovite poetičnosti i lirske metafizičnosti. Njezino intimističko slikarstvo, koje nosi elemente zbiljskoga, ali i autorski interpretiranoga, pri čemu je viđeno združeno s iskustvenim i emotivnim, asocijativnim i simboličkim, stvarajući neku novu, njezinu osobnu stvarnost. Prepoznatljivi elementi autoričina izričaja dakako da se provlače i u novome ciklusu, kao i njezina karakteristična prostorna perspektiva, samo što sad ona pejzaž više ne zahvaća panoramski (ali ga i dalje često gleda iz gornjeg rakursa), već se fokusira na detalj, na stablo. Jer na njemu joj se nenadano jedne zime zaustavio pogled. I tamo dugo ostao. Otad se njezin odnos prema ovome motivu sasvim promijenio. U svojim dnevničkim zapisima, koji su sastavni dio projekta Hello Tree, ona to bilježi s puno poetičnosti: Zima na otoku. Vjetar ti fijuče oko ušiju, ponekad dan za danom pada kiša i more nikako da se riješi one tamne olovne boje. Sjećanje na ljetne, sunčane dane, pune vrućine i turista, gužve i halabuke, do veljače već izblijedi, a dani izgube toplinu, pa se čini kao da nikad više sunce neće ugrijati. Ja volim zimu. Onda imam puno vremena. Vremena za slikanje, za čitanje, za razmišljanje, za šetnje. Vremena za sebe. Jednog dana dok sam slikala, primijetila sam da mi stabla uvijek izgledaju isto. To sam odlučila promjeniti. Odlučila sam upoznati stabla... Vježbati gledanje... Ali sve je ipak počelo slučajno, jednog maglovitog dana, zimi, krenuvši od stabla melije, koja je dio ambijenta centra grada. Melije toliko uklopljene u vizuru gradskog centra, da se sva njezina ljepota i sve mijene više niti ne zamjećuju. Ali toga dana ja sam je ipak zamijetila. Kao i obično, prolazila sam pored nje, ali onda sam uočila pravu čaroliju u maglovitom danu. Jer melija je sva blistala nježnom ljepotom. Njezine grane bez lišća bile su ukrašene malim kuglicama boje slonovače i u magli su izgledale čarobno. Htjela sam tu ljepotu fotografirati i tako sam se poslijepodne vratila s fotoaparatom - ali već je bilo prekasno. Od cijele čarolije ostale su samo odrezane grane, koje su ljudi upravo skupljali i odnosili. Nije mi preostalo drugo nego da sve pokušam naslikati...

 

Autorica je tad odlučila vidjeti što se događa i s drugim stablima pored kojih često nesvjesno prolazimo i gotovo ih ne primjećujemo. Odabrala je, pored melije koju je među prvima zamijetila i pored koprivića koji je također vrlo često nezamijećen u centru grada, još nekoliko stabala. Prvo ona koja su joj uvijek negdje u vidokrugu dok slika u svom atelijeru: smokvu i piniju. A onda je obišla okolicu i izdvojila u konačnici još njih nekoliko: orah, maslinu, grupu tamarisa (koji su joj tad, zimi, onako ogoljeli, izgledali kao da će zaplesati), topolu, čemprese, stari hrast, kesten i jasen. Redovno ih je dvije godine posjećivala, proučavala i upoznavala. Promatrala na njima mijene godišnjih doba, odsjaje boja i svjetla, rađanje i umiranje, znakove vremena i prostora. I njihov razgovor s vjetrom, suncem, kišom, oblacima, zvijezdama... Ponekad ih je mogla, laganom šetnjom, posjetiti sve odjednom, a ponekad bi autorica-istražiteljica krenula u posjet samo jednome od njih. Ali uvijek su se Dagmar i njezina stabla sretali u redovnom ritmu od dva tjedna, pa je ona ubrzo počela opažati na njima i oko njih promjene koje ranije nije vidjela. Počela je pronicljivije gledati i naučila je komunicirati s prirodom. Svaku promjenu, svaku senzaciju, svaki neobičan detalj i svaku ljepotu koju ranije nije opažala, sad je registrirala okom, duhom - ali i fotoaparatom. Stabla su tako postala više od puke vizualne inspiracije. Postala su medij osluškivanja prirode - svih njezinih energija i cikličkih gibanja, svih mijena i sezonskih ozračja, života i rasta. Potvrdila su se i kao simbol integriranosti čovjeka u prirodu i pokazatelj njegova skladna suživota s njom. Kod kuće, u Dagmarinu atelijeru, polako je, tijekom dvije godine, rastao materijal za projekt: dnevnički zapisi, skice, slike, kolaži, pjesme... U konačnici je nastala interdisciplinarna, multimedijska Priča o Stablu, koju je autorica ispričala kroz dvanaest zasebnih priča o svojim odabranim stablima. Ispričala ju je unijevši u svoj umjetnički iskaz sve svoje emocije, misli i snove, svu liriku i fantazmagoriju, a iznad svega svu svoju maštu. Postavljena u galerijski prostor kao scenska instalacija, njezina priča se iščitava kroz niz kolažiranih, poetskih akvarela združenih s crtežom, kroz ciklus fotografija, kroz grupu malih, oslikanih drvenih objekata, kroz glazbu i kroz pjesme kojih je sama slikarica autor, što sve, kao cjelina, odašilje guste podražaje svim našim osjetilima, puneći nas mnoštvom audio-vizualno-haptičkih doživljaja. Uz to, pozivajući nas stalno na dijalog i na komunikaciju - onu duhovnu i mentalnu, ali i onu opažajnu i taktilnu. (Višnja Slavica Gabout)

>> pogledajte BLOG - Hello Tree!

Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.

Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.  Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.

 

PJESMA TAMARISA

...jer vjetar je taj
koji nas oblikuje,
a ja stojim prema vjetru...
i bez obzira na sve
ostajem ta
koja jesam...

                                       Dagmar Franolić

Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.  Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.
S otvaranja izložbe:
Maja Parentić, ravnateljica CZK Grada Krka, Dagmar Franolić,
Višnja Slavica Gabout, kustosica i Čedomir Miler, zamjenik
krčkog gradonačelnika

Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.

Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.  Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.

Dagmar Franolić rođena je 1963. u Münchenu (Njemačka), gdje se i školovala. Od 1982. živi u gradu Krku. Slikarstvom se intenzivno bavi od 1984. Samostalno izlaže od 1989. (Omišalj, Krk, Punat, Rijeka, Bakar, Njivice, Baška, München), a od 1991. sudjeluje na  mnogim skupnim izložbama (Krk, Chioggia-Italija, Košljun, Zagreb, Bakar, Malinska, Omišalj, Gauting - Njemačka), kao i na Hrvatskom triennalu akvarela (2004.). Isto tako, sudjelovala je u radu brojnih likovnih kolonija (Krk, Omišalj, Bakar, Malinska, Lošinj). Tijekom više od 25 godina umjetničkog djelovanja profilirala se kao talentirana slikarica s posebnim osjećajem za akvarel i crtež. Dobitnica je diplome na Mandraču (Volosko).

 

 

Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.  Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.

 

Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.

KAROLINA PERNAR
ZAMKE ZA PERCEPCIJU
(24. 07. - 06. 08.)
GALERIJA DECUMANUS

U prostoru Galerije Decumanus otvorena je izložba nosivih skulptura - Zamke za percepciju -  mlade zagrebačke umjetnice Karoline Pernar. Po vokaciji kiparica ona prepoznatljive ambijentalne linijske skulpture znalački prevodi u minijature, a čineći ih nosivima postaje profinjena izrađivačica nakita koji na čudesan način, u interaktivnoj igri s gledateljem, punoj perceptivnih i haptičkih zamki, sam bira onoga tko će ga nositi (nudeći mu enigmu pronalaženja pogodnih ulaza za jedan, dva, ili tri prsta, za cijelu šaku ili ruku), a ne čekajući da samo pasivno bude odabran. Ovim nosivim skulpturama malog formata, toliko autorskima da ih se prestaje nazivati nakitom u klasičnom smislu riječi, Karolina Pernar već je požnjela veliki uspjeh u inozemstvu, na samostalnim i skupnim izložbama, a 2009. je o tom segmentu njezine umjetnosti izdana i knjiga. Postav izložbe u Galeriji Decumanus prate i povećane fotografije Karolininih srebrnih artefakata koje potpisuje Luka Mjeda. Izložbu je uz ravnateljicu Centra za kulturu Grada Krka Maju Parentić otvorila kustosica Višnja Slavica Gabout.

 

 

Karolina Pernar rođena je 1978. u Zagrebu. Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, odjela za dizajn metala, odlazi u talijansku Perugiu gdje je na Consorzio Futuro specijalizirala zlatarstvo. Godine 1999. upisuje studij kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti Pietro Vannucci, također u Perugi, gdje je diplomirala 2004. Iste godine završava i Školu za umjetničku obradu metala TAM, u Pietrarubbi (Pesaro-Urbino), i to pod umjetničkim vodstvom kipara Nunzija. Članica je HDLU-a i Zajednice umjetnika Hrvatske. Izlagala je na desetak samostalnih, te na brojnim skupnim izložbama diljem svijeta. Za svoj umjetnički rad i djelovanje dobila je nekoliko nagrada i priznanja, među kojima se ističu prva nagrada i nagrada za otkup skulpture na 9. natječaju mladih kipara Edgardo Manucci kojeg u talijanskoj Arceviji već tradicionalno organizira Rotary International.

 

 

 

MIRJANA MARUŠIĆ GORSKA
IGRA ZMAJEVA
(03. 07. - 23. 07.)
GALERIJA DECUMANUS
 

U galeriji Decumanus, pred nizom okupljenih ljubitelja likovnosti, otvorena je izložba akrila na platnu riječke slikarice Mirjane Marušić Gorske. U predstavnjenom cilusu, nazvanom Igra zmajeva, Gorska se, prema riječima kustosice Višnje Slavice Gabout, usmjerila više prema bajkovitosti, a manje prema teškoj ambijentalnoj simbolici, jer ta njezina bića nemaju strašnih obličja kao što su i njezini industrijski divovi više umiljati nego zastrašujući. Zato ona sve, u konglomeratu formi i boja, pretvara u vizualno atraktivnu igru, kod koje nas više od same priče privlači način na koji je ona ispričan. A kako to uvijek u Gorske biva Igra zmajeva prije svega plijeni pozornost slikovitom bojom i gestualnim potezom. Tako bez obzira na svu intrigantnost motiva, kao i na otvorenost za višeznačna iščitavanja priče, ovo slikarstvo na prvi pogled osvaja svojim vizualnim bogatstvom. Dojam je svaki puta jednako impresivan - kao da se sa žestinom boje sudaramo i kao da se u njoj utapamo. Jer ona se optički širi svuda oko nas, neovisno o tome je li na platnu zatvorena unutar neke prepoznatljive forme ili je od te prepoznatljivosti oslobođena. Bez obzira kakva bila, ona je uvijek snažna i pulsirajuća; uvijek curi, teče i prelijeva se u okolni prostor puneći ga energijom gotovo do usijanja. Iako je autorski rukopis Gorske već odavno konstanta, svaki novi ciklus donosi i neke stilske pomake. Tako je boja unutar forme do sada slijedila ono opažajno i predodžbeno prepoznatljivo opisujući priču koju smo na platnu mogli isčitati u totalu. Sada međutim cjelina priče prestaje biti zanimljiva već se pažnja usmjerava na detalj. Autorica tako promatračev pogled s cjeline usmjerava na zavrtanj, sponu, neki arhitektonski dio, pretvarajući motiv u čistu geometrijsku apstrakciju. Time Gorskin slikarski razvoj pokazuje put: od priče prema sažimanju i redukciji, od prepoznatljivoga prema apstraktnome.

 

Marija Marušić Gorska rođena je 1949. u gorskokotarskoj Ravnoj Gori. Diplomirala je na Pedagoškoj akademiji u Rijeci, na Odsjeku likovnih umjetnosti. Radila je kao nastavnica likovne kulture i dizajnerica, a od 1990. djeluje kao samostalna umjetnica. Slika ulja i akrile na platnu, akvarele i pastele. Izlaže od 1985., a do sada je realizirala niz samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Članica je HDLU Rijeka i HDLU Zagreb.

 
Gradonačelnik Darijo Vasilić, autorica Mirjana Marušić Gorska, ravnateljica Centra za kulturu Grada Krka Maja Parentić i
kustosica Višnja Slavica Gabout
 

 

PRVO HODOČAŠĆE KRČKE BISKUPIJE U
SVETU ZEMLJU

(25. 06. - 03. 07.)
GALERIJA DECUMANUS

U Galeriji Decumanus otvorena je izložba dokumentarnih fotografija s prvog hodočašća Krčke biskupije u Svetu zemlju, između 13. i 20. ožujka 2010. godine, provedenog pod vodstvom krčkog biskupa Valtera Župana. Glavni organizator ovog zahtjevnog poduhvata bio je generalni vikar Krčke biskupije Anton Valković, a samo hodočašće okupilo je 452 vjernika. Na izloženim fotografijama tako je moguće pratiti njihov put Svetom zemljom i barem preko dokumentiranog uživati u bezbrojnim ljepotama jedne od politički najturbulentnijih bliskoistočnih regija. Fotografije tako prate izlet hodočasnika u Jaffu i posjt tamošnjoj crkvi Sv. Antuna, zatim posjet ostacima povijesne Cezarije, Kafarnaumu, bazilici Navještenja u Nazaretu, rijeci Jordan, najstarijem gradu na svijetu - Jerihonu, bazilici Rođenja u Betlehemu, Jeruzalemu i spomenicima poput Zida plača, bazilike Svetog groba ili Kupole na stijeni, zatim Dvorani Posljednje večere na Sionu, Maslinskoj gori, Kumranu, Emausu, ali i ostalim ovdje nespomenutim mjestima kršćanske povijesti.

 

 

 
Dio postava u Galeriji Decumanus

ANDREA STANIČIĆ
POP-UP
(05. 06. - 25. 06.)
GALERIJA DECUMANUS

U Galeriji Decumanus, u organizaciji Centra za kulturu Grada Krka, otvorena je izložba krčke grafičarke Andree Staničić. Prema riječima Lojze Logara ova mlada umjetnica, koja već drugi put samostalno izlaže u Galeriji Decumanus, na početku svog umjetničkog istraživanja odlučila se predstaviti kao kretivka koja otklanja ponavljanja preživjelih umjetničkih praksi, te sljedeći vizije stvara nove neklasične intervencije, i to s namjerom da naglasi svoje više ili manje angažirane pripovjetke. Da su Andrei Staničić poznate hibridne umjetničke prakse govore djela iz izloženog ciklusa kroz koja autorica doseže suživot grafike, crteža, slike, prostorne konstrukcije i videa. Međutim naglasak je ipak na grafici, čime se konstruira svojevrstan grafički objekt. Prema tome djela Andree Staničić uključuju fizički prostor koji nadomješta iluziju što potencijalnog promatrača potiče na veću aktivnost u zamjedbi djela. Izložbu su pred nizom okupljenih ljubitelja likovnovsti otvorili gradonačelnik Darijo Vasilić i ravnateljica krčkog Centra za kulturu Maja Parentić povezavši u kratkom obraćanju izložene radove s tradicijom pop-arta i postavivši ih u kontekst suvremene hrvatske grafike.

 

 

Andrea Staničić rođena je u Rijeci 1983. godine. Diplomirala je 2008. na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, obranivši diplomski rad na temu Performans umjetnosti. Iste godine upisuje poslijediplomski studij grafike u klasi profesora Lojzeta Logara na Akademiji za likovnu umjetnost i oblikovanje u Ljubljani.

 

 

PREUZMITE KATALOG IZLOŽBE!

EKO OTOK KRK - PROJEKT BEZ ALTERNATIVE
(28. 05. - 05. 06.)
GALERIJA DECUMANUS

U Galeriji Decumanus otvorena je izložba Eko otok Krk - projekt bez alternative okupivši, pored prigodnih plakata, najbolje radove krčkih osnovnoškolaca i srednjoškolaca na temu ekologije. Riječ je likovnim radovima, realiziranim u različitim tehnikama, pristiglim na natječaj koji je drugu godinu za redom raspisalo Trgovačko komunalno društvo Ponikve d.o.o. s ciljem poticanja učenika na razvrstano odlaganje otpada i poštivanje ekoloških normi u najširem smislu. Pored nagrađenih radova pogledati se mogu i plakati Tomislava Lerotića, inače profesora sa splitske Umjetničke akademije, koji dokumentiraju primjere dobre i loše prakse odlaganja otpada na otoku. Samo otvaranje ovog zanimljivog projekta, kojem su uz autora plakata nazočili gradonačelnik Darijo Vaselić, Maja Parentić, ravnateljica Centra za kulturu Grada Krka i Frane Mrakovčić, direktor TKD Ponikve d.o.o., bila je prilika da se najboljim mladim likovnjacima podijele i pripadajuće im nagrade. Tako je u kategoriji nižih razreda osnovne škole prvu nagradu (1.500,00 kn) dobila Lea Crnčić iz 4. razreda PŠ Dobrinj za rad Misli zeleno - budi in; drugu (1.000,00 kn) Martina Morožin iz 2. razreda PŠ Krk za rad I ja mogu spasiti planet; a treću (500,00 kn) Sandi Čutul iz 1. razreda PŠ Dobrinj za rad Bacio sam kamenčić u more. U kategoriji viših razreda osnovne škole prvu je nagradu (1.500,00 kn) osvojila Anita Mrakovčić iz 6. razreda PŠ Punat za rad Poštujmo prirodu; drugu (1.000,00 kn) Nikola Kirinčić iz 8. razreda PŠ Dobrinj za rad Hvala što ste odvojili otpad; a treću (500,00 kn) Eleonora Lekić iz 5. razreda PŠ Krk za rad Samo zajednički možemo pobjediti smeće. U kategoriji osnovnoškolskog grupnog rada prvu su nagradu (2.500,00 kn) zaslužili Dora Volarić, Marta Justić, Josipa Babić i Kristijan Volarić iz 7. razreda PŠ Vrbnika za rad Eko otok Krk - najčistiji dio Hrvatske, drugu (1.500,00 kn) Rea Rušin, Lucija Ostrogović i Marin Bolonić iz 7. razreda PŠ Vrbnika za rad Zemaljska kugla: Misli zeleno - budi in, a treću (1.000,00 kn) likovna skupina četvrtih razreda PŠ Krk za rad Obiteljska nošnja. U kategoriji srednjoškolaca nagradu (1.000,00 kn) je osvojio Josip Milovčić iz 3. razreda gimnazije, i to za rad Makni crnilo s očiju. Ove je godine na natječaj pristigao 91 rad, a o najuspješnijim odlučivala je ocjenjivačka komisija u sastavu: Dagmar Franolić, Saša Lončarić i Edit Jurina.

Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.
Autori najboljih likovnih radova na temu ekologije u
društvu Frana Mrakovčića i Tomislava Lerotića

Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.  Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.
Otvaranje izložbe

Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.  Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.
Dijelovi postava

ROBERT ZDARILEK
Oslobađanje
(07. 05. - 28. 05.)
GALERIJA DECUMANUS

U cijelom svom kiparskom stvaralaštvu Robert Zdarilek bavi se samo s nekoliko motiva, od kojih su dva za njega karakteristična: motiv letjelice i motiv broda/barke. Pritom ga češće intrigira motiv broda, pa je on donekle postao zaštitnim znakom ovoga kipara. Tako izgleda kao da u Zdarileku, kontinentalcu, u dubinama njegova bića, čuči neki moreplovac; neki argonaut, pun želje za druženjem s morem i za njegovim slobodnim, beskrajnim prostranstvima. Uz to, za oslobađanjem od svega urbanog i za spajanjem s prirodom. Za oslobađanjem duha i za njegovim prenošenjem u neku drugu dimenziju. Čini se da ovoga umjetnika stalno zovu daljine, kako bi negdje, sam i oslobođen, dodirnuo more, sunce, zvijezde i svemir, pa postao točka dodira i susreta sila i energija neba i mora; Neba i Zemlje. Zato Zdarilek, čekajući neko takvo putovanje, u svojoj umjetnosti gradi i konstruira brodove, puneći ih gustim značenjem, ali i maksimalnom likovnom izražajnošću. Koristi se on pritom bogatim metaforičkim i morfološkim potencijalom tog motiva, koji je natopljen slojevitom simbolikom i asocijativnošću. Jer brod je uvijek bio simbol želje za otiskivanjem, za istraživanjem i otkrivanjem,  za odmicanjem od učmale i statične svakodnevice, te za zadovoljenjem znatiželje odlaskom u nepoznato. U novo uzbuđenje - ali i u novo duhovno ispunjenje. Motiv broda nosi u sebi cijelo bogatstvo poetičnih priča, mitova, magijskih značenja i asocijacija. U Zdarilekovoj interpretaciji ovog motiva autoru u koncepciji ne nedostaje poetičnosti i simbolike. Naprotiv! U samoj izvedbi, međutim, njegovi su brodovi izrazito moderne skulpture - čvrsti, blokoviti i konstruktivistički objekti, kroz koje, premda se čuju odjeci dalekih prostora i vremena, odzvanjaju tonovi suvremenosti. Tu iščitavamo promišljene relacije u kompoziciji masa, te znalačka uravnoteženja volumena i prostora, prepoznajući im čvrsti oslonac u velikim kiparskim uzorima moderne umjetnosti. Ali istodobno tu je i  jedan novi vizualni sustav, uspostavljen prema zakonitostima suvremenoga gledanja.

Premda se možda forme Zdarilekovih brodova znaju od ciklusa do ciklusa u nekim varijantama razlikovati, kao što se znaju razlikovati i materijali i izvedbene tehnike koje koristi, njegovi brodovi uvijek su autorski prepoznatljivi. A čini ih prepoznatljivima umjetnikov već odavno izgrađeni kiparski stilski izričaj. Taj izričaj on i dalje dorađuje i brusi, pa njegovi brodovi/skulpture predstavljaju stalno istraživačko područje metamorfoza, gdje kipar propituje volumen, površinu, kompoziciju, konstrukciju, nove materijale... Dakako, ponajviše propituje sam volumen, podvrgavajući ga kontinuirano procesu sažimanja i sintetiziranja - sve do simbola i znaka; do oblikovne monolitnosti i arhitektoničnosti; ili do specifične konstruktivističke forme koja nas uvodi u neke nove odnose prostora i volumena, te u nova perceptivna područja. Pritom prepoznatljivu realnost Zdarilek stalno apstrahira, pa konkretni motiv broda, koji je u početku bio inspiracija i oslonac, ponajčešće otplovi od direktnoga opisa, pretvarajući se konačno u kubo-geometrijsku, ili apstraktnu skulpturu. U čvrsti sklop ritmiziranih volumena gdje je motiv tek asocijacija, a u prvom planu je likovnost. Brod se tad opisuje kao zbir volumena koji su zbiti, sažeti i zatvoreni unutar zatvorene obrisne crte, te svojom unutrašnjom masom stegnuti do elementarnosti. Njihova površina je uglačana i obojena, taktilna i napeta, pa se ima osjećaj da se epiderma nadimlje pod pritiskom unutarnjih sila. Dojam je ambivalentan: jednom monumentalan, a drugi put poetičan. Jednom smo zaintrigirani disciplinom i strogošću, a drugi put nas očarava sloboda i izražajnost. Valja najposlije reći nešto i o ciklusu crteža, koji za ovoga autora, kao za mnoge kipare, imaju veliku važnost. Rasni kipari od crteža uvijek polaze i uvijek ga, kao neizostavni dio, uključuju u svoje stvaralaštvo. Jer crtež je temelj bez kojega se kiparsko djelo ne može smisliti, osmisliti, niti realizirati. Takav odnos prema crtežu ima i Robert Zdarilek. Zajedno s njegovim skulpturama crteži čine sastavni dio cjeline, ali funkcioniraju i kao zasebna samosvojnost. Kad su skupa, oni homogeno i istim ritmom dišu, međusobno se nadopunjujući. Kad su sami, mogu biti svjetovi za sebe. Crtež uvijek nosi u sebi (što je za njega karakteristično) onu posebnu poetiku prve impresije, što mu daje svježinu i snagu neposrednosti, a što na začudan način otkriva otkucaje unutarnjeg bila samoga umjetnika. Upravo takvi su i crteži Roberta Zdarileka, zbog kojih ćemo njegovo kiparsko stvaralaštvo možda sada gledati sveobuhvatnije, drugim očima i iz drugog rakursa.

Višnja Slavica Gabout

 

Robert Zdarilek rođen je u Zagrebu 1955. Nakon završene Škole primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, od 1978. do 1983. radi na poslovima industrijskog oblikovanja. Godine 1988. diplomirao je kiparstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Osim kiparstvom, bavi se dizajnom, keramikom i animiranim filmom. Autor je likova u pedesetak animiranih filmova u produkciji Hrvatske televizije. Od 1999. do 2002. godine, kao vanjski suradnik, predavao je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, i to kiparstvo polaznicima prve godine studija Grafike, Slikarstva i Filmske animacije. Izlagao je na desetak samostalnih, te na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, a sudjelovao je i na mnogim nacionalnim i inozemnim kiparskim simpozijima. Petnaestak njegovih skulptura postavljeno je u javnim prostorima. Bio je sudionik Domovinskog rata. Član je HDLU-a Zagreb od 1988. i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika od 1989. Živi i radi u Zagrebu.


Robert Zdarilek


8+8+8 za grad
(Prvomajski inkubator 2010.)
(30. 04. - 05.05.)
GALERIJA DECUMANUS

Prvomajski inkubator prvi je put organiziran 1998., a nakon poduže stanke iznova je, kao jednodnevna manifestacija, aktiviran 2006. Danas je riječ o dvodnevnom glazbeno-likovnom događanju koje se održava s ciljem okupljanja, druženja i razvijanja rasprave među mladim glazbenicima, likovnjacima i ostalim entuzijastima s prostora čitave regije. Ovogodišnje izdanje festivala započelo je 30. travnja, otvaranjem (žirirane) tematske izložbe i mini-koncertom na Plaži Plav. Radovi koji su svoje mjesto pronašli u prostoru Galerije Decumanus pristigli su na natječaj raspisan početkom godine i to odgovarajući na dvije postavljene teme. 8+8+8 - tražila je prizivanje radničkih demonstracija koje su se 1. svibnja 1886. odigrale u Chicagu kada je u žestokim sukobima s policijom poginulo više od 200 demonstranata. Akcije su, kao reakcija na represiju, organizirane radi zahtjeva za osamsatnim radnim vremenom (8+8+8) što je rezultiralo uspostavom međunarodnog praznik radničke klase koji se u prošlom stoljeću etablirao, i kao anarhistički, i socijalistički. No, kakav je odnos prema istome danas i postoji li on uopće; što iz današnje perspektive opisuje često spominjana sintagma radnička prava i kako definirati rad kao pojam - bila su pitanja upućena likovnjacima. Zadaću druge teme, za grad, moguće je približiti kao poticanje razmišljanja o problemu nepotrebnih devastacijama vrijednih urbanih sredina. Naime, mjesta bogata tradicijom danas su obljepljena svjetlećim kolažem reklamnih panoa, a iz fokusa regijskih središta brišu se važni spomenici kulture. Utrka za kapitalom progutala je autentičnost što je dovelo do svojevrsnog paradoksa. Kako međutim osigurati zajedničku egzistenciju sveprisutnih simbola kapitalizma i tradicijske baštine, te da li je takva simbioza uopće moguća - bio je drugi niz pitanja upućen zainteresiranim autorima. Za izložbu objedinjenog naziva 8+8+8 za grad odbrano je šesnaest radova trinaestero likovnjaka: Domagoja Buljana (Tranzit), Igora Gržetića (THEflag: @ in Arcadia ego), Ivana Blažetića (Povratak naprijed), Ksenije Jurišić (Prvomajska čestitka), Lene Franolić (Mantra za rad), Marije Barkiđije (Patnja / Bol), Marina Dlake (Vrijeme), Maria Depicolzuanea (Revertart), Nede Pavić (Prosvjed - 8+8+8), Tatjane Masterl (Bez naziva), Tončija Žužića (Blago-Treasure / Ki će svu tu šporku robu oprat?), Vedrane Stipić (?????) i Vedrane Valenčić (KOKAcije / Fleksibilizacija - Hexahedron Net of Flexibility). Raspon medija u kojima su se odgovarajući na postavljena pitanja okušali na izložbi okupljeni autori seže od videa, instalacije, grafičkog dizajna, digitalne fotografije i računalne grafike, preko nepravedno zapostavljene tehnike fotoakvatinte, pa sve do nekolicine kiparskih eksperimenata. Nakon otvaranja postava kojeg je moguće razgledati do 05. svibnja (svakim danim od 10.00 do 13.00, te od 18.00 do 20.00 sati), na krčkoj Plaži Plav, kao svojevrstan uvod u prvomajsku proslavu, održan je koncert bendova Officerdown (Rijeka) i neZnam (Duga Resa). Dok su se riječani, pred stotinjak okupljenih, predstavili (amerikaniziranim) pop-punkom, neZnam je raspoloženje dizao nešto progresivnijim i eksperimentalnijim zvukom. Sljedećeg dana, nakon niza događanja kojima se u gradu punila prvomajska subota, na Plaži Plav održana je tradicionalna smotra demo bendova otoka Krka. Ova jedinstvena manifestacija bila je prlika da se na jednom mjestu čuje alternativnija otočna glazbena produkcija u žanrovskom rasponu od rocka - hard rocka, preko hardcorea - metalcorea, pa sve do punka i ostalih žanrovskih hibrida. Svoje su glazbeno umijeće ovom prilikom pred petstotinjak okupljenih alternativaca demonstrirali Bastor, Brain Production, Diatoms, Killing Jar, Pčeuk, Sunshine Madness, Unknown, Miler Band i Šoder. U organiziranju Prvomajskog inkubatora ove se godine okušao nedavno osnovan Kulturno-umjetnički laboratorij - [KUL•] - uz asistenciju buduće Udruge demo bendova otoka Krka, a čitav program manifestacije odvijao se pod pokroviteljstvom Grada Krka.

 

 

 
S otvaranja izložbe 8+8+8 za grad


Dio postava izložbe


Katalog izložbe

 

 
Smotra demo bendova otoka Krka - glazbeni dio festivala
Prvomajski inkubator

     

NE - PLASTIČNIM VREĆICAMA
(Djeca otoka od zlata otvaraju Vam svoja vrata)
(21. 04. - 28. 04.)
GALERIJA DECUMANUS

 

 

 

 

 

 

BRANKO LENIĆ
Korijeni

(19. 03. - 20. 04.)
GALERIJA DECUMANUS

Branko Lenić tragač je i sakupljač. Ali ne onaj za tržišnim umjetninama i za dragocjenostima čija se vrijednost mjeri novcem, nego tragač za uspomenama i sakupljač sjećanja. Onih sjećanja koja se skrivaju u starim i odbačenim predmetima i u predmetima-uspomena: svakodnevnim sitnicama, pismima, fotografijama, spomenarima, knjigama i suvenirima s putovanja, koje svi volimo pospremiti po ladicama i škrinjama, u ormare i kredence, a onda ih odložiti po podrumima i tavanima. I na njih onda vremenom zaboraviti. A ti predmeti puni su priča - o nama, o našim obiteljima, o našim ljubavima i emocijama, o našim životima, našim precima. Nekad znamo slučajno pronaći neku od tih starih fotografija, na kojoj su naš djed i baka, svečano odjeveni i snimljeni u nekom ambijentu našega djetinjstva. I to odmah aktivira sjećanja, priče, maštu, pitanja, a ponekad i želju da se doznaju pojedinosti, da se otkriju nepoznanice i da se složi kompletna slika o svojim korijenima. Upravo tako su obiteljski predmeti, fotografije, pisma i priče djelovali na Branka Lenića, slikara i grafičara, pa njegovo dugogodišnje hodanje tragovima nekih zajedničkih predaka usmjerili na vlastite pretke - na traganje za uspomenama i pričama koje će otkriti razgranate žile njegovih korijena. I eto, sad je tu pred nama cijeli niz pronađenih i iz zaborava izvučenih predmeta i uspomena, pomno odabranih i posloženih u intrigantnu likovnu priču - u instalaciju Korijeni. Njome nas autor uvodi u fascinantu povijest svoje obitelji i u svoju osobnost, u svoju nutrinu i svoje emocije, ali i u suvremenu likovnu interpretaciju toga, u skladu s brojnim vizualnim pristupima današnje nove umjetničke prakse, te njoj dragim idejama i postupcima.
Predmeti od kojih Branko gradi svoju instalaciju Korijeni najrazličitije su dobi, porijekla i sastava, te bogatog oblikovno-značenjskog potencijala. On se prema njima odnosi poput čudesnoga likovnog arheologa: pronalazi ih, a onda pomno proučava njihovu morfologiju i memorijsku slojevitost, te na kraju sveukupno značenje, da bi ih potom složio u novu prostorno-vremensku mozaičnu cjelinu gdje sve ima svoju točno određenu ulogu i mjesto; razlog odabira i poruku. Tako predmete spaja transpozicijom i transgresijom (prebacivanjem iz jednog medija u drugi i prevlačenjem starijeg sloja značenja novim) u sugestivna zajedništva puna priča i simbola, asocijacija i metafora. Zajedništva u kojima se susreću različite zbilje, dodiruju prošlost i sadašnjost i miješaju percepcije. Nova vrijednost djela se sada više ne mjeri vrijednošću pojedinačnih malih stvari, nego količinom kreativno-osmišljenoga, idejno-misaonoga i emotivnoga, koje je autor uložio pri stvaranju tih simbioza, pa zato ovi odbačeni, nekad polomljeni i naizgled nepotrebni predmeti, koji nam se znaju učiniti i kič-dekoracijama (camp), našavši se u jednom promišljenom, novom kontekstu, ogrnuti fantazijom, mogu postati (i postaju) likovne dragocjenosti. 
Nevjerojatna je količina emocija kojima se vežemo uz osobe, uz stvari, uz svoje podneblje i uz svoje porijeklo; uz svoju obitelj i svoje pretke. Projekt Korijeni Branka Lenića govori o ulozi genealogije kod formiranja identiteta i o snazi genskoga kôda kao kreativnoga pokretača. Kroz ovu Lenićevu autobiografsku priču/instalaciju prepoznajemo autora kao osobu i osobnost, ali ga doživljavamo i kao umjetnika specifičnog suvremenog izričaja. Jer on nam tu nudi nakoliko pristupa i nekoliko doživljaja. Instalaciji tako možemo pristupiti kao promatrači, doživljavajući je tek kao svojevrsni album uspomena, ili muzej memorije. Možemo joj, međutim, pristupiti i kao aktivni sudionici, doživljavajući je kao scensku igru u kojoj smo pozvani na komunikaciju i akciju. U ovom drugom slučaju autor nas u svoj poetičan i pomalo melankoličan svijet uvodi poput dobrog redatelja, koji zna kako aktivirati čula, probuditi emocije i izazvati znatiželju. Rekviziti koje pritom ima na raspolaganju prepuni su vizualno-taktilnog obilja (starinski kredenci i krila starih ormara, kvake i prozorska okna, džepni satovi i burmutice). Ali ne samo toga, nego i karakterističnih zvukova i mirisa, što im s jedne strane daje ozračje neke obiteljske relikvije. S druge strane ih, međutim, pretvara u čudesne čarobne kutije iz kojih cure priče iz prošlosti, u novoj situaciji pomiješane s teretima i stresovima današnje užurbane svakodnevice. Tako ispričane priče, na Brankov način, nose u sebi, u konačnici doživljaja, neočekivano aktualnu, duboko egzistencijalnu poruku: o potrebi definiranja sebe i svoga jesam u ovome svijetu, te pronalaženja svoje jedinke u prostorima i vremenima koja se šire i izvan granica našeg svakodnevnog viđenja.

Višnja Slavica Gabout

Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.

Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.       Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.

Branko Lenić rođen je 1954. godine u Rijeci. Od 1972. do 1976. pohađao je školu crtanja i slikanja kod slavnog riječkog slikara Romola Venuccija. Diplomirao je grafiku na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, na Odsjeku za likovne umjetnosti. Bavi se slikarstvom,  grafikom i grafičkim dizajnom. Izlaže od 1979. godine i do sada je izlagao na tridesetak samostalnih izložbi (Rijeka, Selce, Novalja, Bakar, Kraljevica, Gospić, Lovran, Grožnjan, Krk, Labin, Pieve di Soligo - Italija, Malinska, Punat, Crikvenica, Mali Lošinj, Wilhemshaven - Njemačka, Gelsenkirchen - Njemačka, Essen/Zollverein - Njemačka), te na brojnim značajnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i u inozemstvu. Kao grafički dizajner oblikovao je mnoge kataloge, knjige i likovne monografije, od kojih se ističu likovne monografije Vladimira Pavokovića, Josipa Butkovića, Voje Radoičića (nagrađena na Frankfurtskom sajmu diplomom), Claudija Franka, Belizara Bahorića, Antona Žunića, Dalibora Laginje i Romola Venuccija. Sudjelovao je na desetak likovnih kolonija, te na mnogim angažiranim (socijalnim, humanitarnim, ekološkim) akcijama i manifestacijama. Godine 1993. predstavljao je Hrvatsku na Triennalu u Osaki (Japan). Član je HDLU-a Rijeke od 1995. godine. Ima status samostalnog umjetnika. Živi i radi u Rijeci.

Nagrade i priznanja:
1981. Priznanje i plaketa Bologna (Italija)
1983. Plaketa, Međunarodni ex tempore Opatija
1984. Plaketa, Međunarodni ex tempore Opatija
1984. Diploma Grisia, Rovinj    
1992. Diploma Mandrać, Volosko 
1992. Diploma Mandrać, Volosko 
1996. Diploma ex tempore, Grožnjan 
2000. Druga nagrada Pul kaštela, Rijeka 
2002. Prva nagrada Pul kaštela, Rijeka  
2004. Druga nagrada Mandrać, Volosko  
2008. Prva nagrada Pul kaštela, Rijeka


HINA MATSURI
Naš san i naše želje
(07. 03. - 17. 03.)
GALERIJA DECUMANUS

U galeriji Decumanus otvorena je izložba Hina Matsuri - Naš san i naše želje u organizaciji Foruma krčke mladeži i Ženske inicijative HNS-a Krk, te pod pokroviteljstvom Hrvatsko-japanskog međunarodnog društva za kulturološku  razmjenu. Riječ je zasigurno o prvoj otočnoj izložbi japanske kulture na temu Hina Matsuri, tradicionalnog japanskog festivala djevojčica, koju će Krčani imati prilike razgledati zahvaljujući i angažmanu japanske violinistice Setsuko Simitzu odnedavno nastanjene u gradu Krku. Hina Matsuri naziv je festivala koji se u Japanu obilježava 3. ožujka, kada se japanske obitelji mole za vlastite kćeri, njihovo zdravlje, blagostanje, mudrost i sretnu udaju. Festival prepoznatljivim čini izlaganje petnaest porculanskih lutaka odjevenih u finu Tatsumura svilu postavljenih na postolje u obliku stepeništa pokrivenog crvenom tkaninom. Riječ je prizoru koji simbolizira sveti brak princa (o-dari-sama) i princeze (o-hina-sama). Tradicija izlaganja Hina lutkica potječe još iz razdoblja Eda, a vezana je uz drevna vjerovanja da one mogu preuzeti i nadvladati ljudske grijehe, kao i svako zlo. Uz spomenuto je vezan još jedan zanimljiv običaj koji se uspio održati u nekim dijelovima Japana. Hina-okuri ili Nagashi-bina možemo opisati kao plutajuće lutke od slame ili papira koje se stavljaju u čamčiće i puštaju niz rijeku ili u more, s nadom da će djeci podariti blagostanje i sreću. Izložba na kojoj se osim tradicionalnih Hina lutaka mogu razgledati i ostali japanski artefakti poput kimona, tatamija (tradicionalnih madraca) ili zabutona (tradicionalnih jastuka) ostaje otvorena do 17. ožjuka. Galerija će do spomenutog datuma biti otvorena srijedom, četvrtkom, petkom i subotom od 10.00 do 12.00, te od 17.00 do 19.00 sati. Izložbu je u društvu Setsuko Simitzu otvorila Marijan Alaniz, a okupljeni su tom prigodom mogli uživati u nekolicini tradicionalnih japanskih delicija.


Tradicionalan japanski kimono

 
Setsuko Simitzu i Marijan Alaniz


Dio postava izložbe

 
Hina lutkice

LIKOVNJACI KVARNERSKIH OTOKA HAITIJU
Humanitarna izložba

(25. 02. - 05. 03.)
GALERIJA DECUMANUS

U krčkoj galeriji Decumanus otvorena je izložba Likovnjaci kvarnerskih otoka Haitiju koju možemo predstaviti kao humanitarno akciju kojoj je cilj prikupljanje novčanih sredstava za pomoć stradalima u potresu koji je nedavno pogodio zapadni dio otoka Hispaniola na kojem je smještena jedna od najsiromašnijh i politički najnestabilnijih svijetskih država. Organizaciju ove humanitarno-izložbene akcije, što je osim otoka Krka s nizom autora obuhvatila Rab, Cres, Lošinj, pa čak i Istru, potpisuje Hrvatski Crveni Križ - Gradsko društvo Krk na čelu s ravnateljicom Marijom Jakominić, u suradnji s Igorom Gržetićem, glasnogovornikom projekta, Petrom Kopanicom, inicijatorom i Sašom Lončarićem zaduženim za rad galerije i prodaju doniranih izložaka. Na samom otvarnju akciju je predstavio Igor Gržetić, dok je o hvalevrijednom djelovanju aktivista Hrvatskog Crvenog križa na Haitiju i razmjerima katastrofe govorila Dubravka Horvat, zamjenica izvršnog predsjednika Hrvatskog Crvenog križa. Izložbu je naposlijetku službeno otvorio Antun Lončar, predsjednik Gradskog društva Crvenog križa Krk, dok je okupljene kratkom solažom na električnoj gitari počastio mladi krčki glazbenik Kristijan Vasilić. Na ugodno iznenađenje organizatora, količina doniranih radova, svakim je danom značajno rasla, o čemu svjedoči i činjenica da je na sam dan otvaranja postav obogaćen s još dvadesetak radova. Inače, izložba trenutno broji šesdesetak, tehnički i stilski različitih izložaka, a količina prikupljenog organizatore je natjerala na ideju da se po završetku akcije u krčkoj galeriji preostalim dijelom postava oplemeni još poneka otočna galerija. Obzirom na od autora istaknute cijene koje su prilagođene konačnom cilju, prikupljanju što veće količine novčanih sredstava, kao i različitost doniranih radova - slika, fotografija, skulptura - svatko željan sudjelovanja u ovoj akciji zasigurno ima priliku pronaći nešto za sebe. Spomenuta izložba u galeriji Decumanus traje do 05. ožujka, a svi zainteresirani postav mogu razgledati svakim danom (osim nedjelje) od 10.00 do 12.00, te od 17.00 do 19.00 sati. Osim toga, oni koji se odluče na kupnju jednog ili više djela, pored rada istaknut iznos najprije moraju uplati na žiro račun Hrvatskog Crvenog Križa - Gradskog društva Krk (2402006 - 1100133686) s naznakom Likovnjaci kvarnerskih otoka Haitiju, a otkupljeno je potom moguće preuzeti uz prethodno predočenje virmana kojim je izvršena uplata. Akciju su podržali Grad Krk i Centar za kulturu Grada Krka, a svojim su je donacijama omogućili: Berislav Miljenko Braut, Zlata Omasta, Anđelo Delač, Aldina Stuparich, Fržop Šimić, Darko Žic, Jasna Dabo, Sergio Perkić, Perica Brandić, Nada Kovač, Marijan Alaniz, Dagmar Franolić, Jelena Hodanić, Danira Bažadona (ART d.o.o.), Andrea Staničić, Dragutin Barac, Bojan Bonifačić, Italo Samblich, Alma Dujmović, Mihovil Depope, Marin Dlaka, Lena Franolić, Stjepan Janeković, Ivica Hodak, Ankica Ribarević, Marija Šulina, Petar Ljutić, Marina Mrakovčić, Liliana Didović, Sabina Lesjak, Božica Žic, Marina Žanić, Silvana Pavačić, Lucijana Hlupar Trinajstić, Miroslav Svetec, Miroslav Svetec, Anđelo Delač, Saša Lončarić, Igor Gržetić, Marin Krstulović, Dragutin Dida Olvitz, Vesna Jakić, Mate Solis, Mirjana Zirdum, Davorka Tenčić Radočaj, Božica Žic i Ines Jugović.

 

 

 

 

SAŠA LONČARIĆ
Karikature
(15. 01. - 21. 02.)
GALERIJA DECUMANUS

Saša Lončarić - slikar, ilustrator i karikaturist, širokoj je publici svoje regije najviše znan po ovome potonjemu - po karikaturama, jer se svakoga tjedna, već niz godina, redovno njima javlja na stranicama najčitanijega riječkog dnevnika, Novoga lista. Tijekom višegodišnje suradnje, u Novome listu je objavljeno mnoštvo Lončarićevih karikatura, u kojima dolazi do izražaja njegov smisao za peckavi, politički humor. Karikatura u kojima se on šali na račun sviju i svakoga. U kojima pretvara smiješnu dosjetku u karikaturu, a karikaturu u vic koji se prepričava. I u kojima se najposlije, ali ne i najmanje važno, iščitava strast ovoga autora prema crtanju i crtežu. A njoj se on predaje skoro svaki dan, pasionirano bilježeći našu svakodnevicu likovnim okom i karikaturalnim duhom. Upravo zbog toga karikaturalnoga duha njegove karikature obiluju našom aktualnom društvenom stvarnošću i detaljima iz života koji nas okružuje - svim onim socijalnim, političkim, etičkim i humanih otklonima, slabostima i apsurdima koji nas žuljaju i emotivno senzibiliziraju, pa zato Lončarićevu karikaturu slobodno možemo nazvati kritički angažiranom.

 

Ono što će široku publiku uvijek privući karikaturi je duhovitost, a karikaturist-znalac će onda umjeti kroz tu duhovitost provući žalac, te ga naciljati u neku društvenu anomaliju, kritizirajući time, ismijavajući, ili razobličujući postupke odgovornih za događaje i stanja u društvu, te tako utječući na javno mijenje mase. Toga su vrlo svjesni u svijetu, u velikim novinskim kućama, gdje su politički karikaturisti traženi, cijenjeni i visoko nagrađivani artisti, čije su karikature ne samo svojevrsni politički i socijalni barometri, nego i dio imagea novina. U nas, međutim, takvi su primjeri sporadični i rijetki. Ali povremeno se ipak događa (ili se događalo) da i neki naši karikaturisti daju štih novinama  (Reisinger, Voljevica, Puntarić, Mihatov) i da, kad novine stignu u ruke čitatelja, pregled novosti započne od njihovih britkih karikatura. Za vjerovati je da se svojom dugogodišnjom suradnjom u Novome listu, te karakterističnim stilom svojih karikatura i Saša Lončarić približava takvoj vrsti karikaturista. Jer njegove karikature posjeduju duhovitost karakterističnu za vic-mahera koji prepričava najnovije događaje i svakodnevne smiješne situacije, pa time plijeni pozornost široke publike. Plijeni je, međutim i zbog profinjenog ismijavanja političkih struktura, kao i otkrivanja društvenih i socijalnih slabosti i birokratskih manipulacija. Njegove karikature stoga su bogate vizualno-tekstualne priče (strip-karikature s tekstom), u kojima nekad dominira politička portretna karikatura (najčešće ona čitave figure), a nekad nas uveseljava ona koju nazivamo situacijska. Međutim, najčešće su obje one sintetizirane i ujedinjene, pa iščitavamo poznate osobe javnoga, ponajviše političkoga života, s njihovim prepoznatljivim (nerijetko i karikaturalno prenaglašenim) tjelesnim značajkama, gestama, pokretima, ili mimikom, u nekoj karakterističnoj situaciji ili sceni, s ispisanim komentarom ili razgovorom u oblačiću. I sve to u svrhu što sugestivnijega kritičkog komentara, ismijavanja, pa čak i ironiziranja. Ipak, Lončarić crta i čiste situacijske karikature, sa scenama iz života u koje unosi geg i komediju situacije, što ponekad rezultira odličnim primjerima iznošenja stava kroz duhoviti komentar.

 

Premda se u političkoj karikaturi ne mora biti odličan crtač da bi se dobra ideja ili ubod žaoke doznačili konzumentu - željenoj ciljnoj skupini, te se time postigao željeni efekt, Saša Lončarić likovnosti svojih karikatura pridaje punu pozornost, pažljivo bruseći u svom stripovskom crtežu ono što mi doživljavamo kao lepršavost i bujnu razigranost. Pri tome se oslanja ponajprije na izražajnost čvrste, snažne i brzopotezne linije, koju u stopu prati akvarelna boja, primarno tu funkcionirajući kao ispuna forme. I sav taj posao naizgled je lak i usputan, zaigran i razigran - a zapravo je ozbiljan i često filigranski precizan. Lončarić ga uvijek radi uz humor i osmijeh (nekada i malo kiseo), šalu i tračak ironije. Zato ne možemo, gledajući njegove karikature, ne pomisliti kako život sam, ustvari, liči na karikaturu - ili jest poput karikature, čije je najbolje načelo već odavno ispisano na slavnome epirafu: Bijah dok se smijah. (Višnja Slavica Gabout)

 

Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.

Saša Lončarić  rođen je 1969. u Rijeci. Godine 1972. odlazi u Belgiju (Bruxelles), gdje završava osnovnu školu i gimnaziju, a nakon toga i Akademiju likovnih umjetnosti St. Luc, specijaliziravši se za crtanje stripa. Uz to, ondje završava i trogodišnju fotografsku školu. Nakon povratka u Hrvartsku nastanjuje se u Krku, te od 1998. započinje aktivnu izlagačku aktivnost. Kao suradnik Novog lista svoje je karikature objavljivao u tom visokotiražnom dnevniku. Član je HDLU Rijeka, a živi i radi u gradu Krku.


Autoportret