MO Skrpčić-Pinezić

Mjesni odbor Skrpčić-Pinezić obuhvaća sljedeća naselja: Pinezići, Picik i Skrpčići. Navedena mjesta imaju ukupno 279 stanovnika, među kojima je 149 muškaraca i 133 žene.
O povijesti područja: Ni za navedena mjesta ne može se sa sigurnošću reći kada su nastala, jer nedostaju najstariji povijesni podaci. Zbog toga o vremenu njihova postanka i podrijetlu moramo zaključiti na temelju kasnijih izvora. Valja istaknuti da se na tom području vrlo rano nalaze mnoge kapele, u blizini kojih se razvijaju pojedina mjesta. Tako se oko god. 1338. spominju crkva sv. Fuske na moru i kapela sv. Marine kraj Skrpčića. međutim one su postojale i puno prije navedenih spomena, a riječ je o beneficijatnim privatnim kapelama i crkvama kakve se počinju graditi već oko 800. god. kada se pretpostavlja da su sagrađene i spomenute. Ta su zdanja obično podignuta na većim posjedima, a u njima se barem jednom mjesečno morala služiti misa. Već je to pretpostavljalo određeno kretanje i život, a za obrađivanje tih posjeda (vinograda, maslinika, oranica) trebalo je uvijek imati ljude. Sigurno je da za iskorištavanje tog područja nisu ovamo dolazili Krčani, već su pojedini gospodari imali tu svoje stanove, svoje težake i pastire. Vjerujemo da su od tih skromnih stanova ili naselja nastala i sela naseljena hrvatskim obiteljima. Prvi sigurni podatak o navedenim mjestima imamo u popisu sela što ga je sastavio Antun Vinciguerra god. 1489. On poimenice navodi: Kambun, Nolit, Brzac, Glavotok i selo "Panić" za koje se pretpostavlje da je u biti selo Pinezić. Vinciguerra međutim ne spominje selo Skrpčići. O selu Skrpčići doznajemo iz jednog dokumenta iz 1565. u kojem se govori da imanja oko Sv. Marine drže "oni iz Skrpčići". Prema tome selo je očito već 1565. god. postojalo iako se pretpostavlja da je utemeljeno znatno ranije.

 

Baština: CRKVA SVETE FUSKE NA MORU 
Ova se crkva prvi put spominje god. 1338. Prilikom vizitacije biskupa P. Bemba god. 1565. bila je u lošem stanju. Uz crkvu je živjela bratovština koja se o njoj brinula, a crkva je služila kao kuratna sve do 1864. kada je sijelo ove dušobrižničke postaje preneseno u selo Linardići. Prilikom obnove ustanovljeno je da se ispod crkve nalaze dijelovi rimskog zida, a uz zapadni zid crkve nađeno je nekoliko pojedinačnih grobova. Kada je sa zidova bila otučena žbuka ustanovilo se da je crkva građena od neobrađena nevelikog kamena poredanog u redove. Svetište je presvođeno bačvastim svodom s četverokutom u tlocrtu. Trijumfalni luk na ulazu većim je dijelom izveden od crvenih gusto strukturiranih opeka. U pročelju crkve dograđen je zvonik na preslicu. Ispočetka se misa slavila samo u toj crkvi sve dok nije sagrađena kapela sv. Franje u Skrpčićima, tako da se jedne nedjelje slavilo u kapeli sv. Franje, a druge u crkvi sv. Fuske. Danas je crkva u upotrebi samo na blagdan sv. Fuske i prigodom sprovda umrlih iz Pinezića i Skrpčića jer je uz nju smješteno groblje oba sela.

Literatura:
Mihovil Bolonić i Ivan Žic Rokov, "Otok Krk kroz vjekove", Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2002.