53. Ljetne priredbe (2009.)

53. LJETNE PRIREDBE ZATVORENE PREDSTAVOM CINCO I MARINKO (24. kolovoza 2009.)

Nakon niza izvrsno posijećenih programa ovogodišnje Ljetne prirebe zatvorene su komedijom Cinco i Marinko iliti odnila ji lipa smrt nastalom u režiji poznate Kazališne družine Glumci u Zagvozdu. U sada već svježijoj ljetnoj večeri 400-tinjak Krčana, od onih nešto mlađih pa sve do najstarijih, došlo je u Frankopanski kaštel pogledati crnohumornu priču Mate Matišića o dva najbolja prijatelja, gastarbajtera, koji se očajnički željni obitelji i rodnog kraja, pokušavaju dokopati domovine, ako već ne može drugačije, onda barem u mrtvačkom kovčegu, i to s ciljem dobivanja njemačke penzije koju bi kasnije, naravno, jedan od njih trošio živ. Međutim tijekom puta u Hrvatsku Cinco Kapulica i Marinko, koje su sjajno odigrali Vedran Mlikota i Danko Ljuština, upadaju u bezbrojne komične peripetije… Priču ove crnohumorne groteske šira je publika već imala prilike upoznati budući da je prvi put izvedena 1992. u Satiričkom kazalištu Kerempuh, dobivši na Danima satire nagradu za najbolji dramski tekst. Filmsku adaptaciju Matišićev predložak doživio je 1998. i to pod nazivom Kad mrtvi zapjevaju, u režiji Krste Papića, a u toj su inačici uloge Cinca i Marinka tumačili nezaboravni Ivo Gregurević i Ivica Vidović. Evo što književnik i dramaturg Zvonimir Mrkonjić kaže o Matišićevu teatru i živopisnim likovima: Nakon Bljeska zlatnog zuba (1987.) i Božićne bajke (1988.), očito je da smo s lakrdijom Cinco i Marinko u Matišiću dobili dramatičara domotužja. Ali to je domotužje određeno posebnim, svakako neuobičajenim odnosom prema domovini i mjestu izvan nje, gdje njegovi likovi žive. Matišićevi likovi zapravo su junaci nigdine: između domovine u kojoj prebivaju duhom, a rijetko i tijelom, i tuđine u kojoj žive samo tijelom, a duhom u nju nikada potpuno ne stignu. Između žarkog juga i hladnog sjevera prinudne nazočnosti. Nigdina je ozračje gdje je uništen zaštitni omotač prisutnosti, prostor ranjivosti i izloženosti. Zato, umjesto na sjetu, Matišićevo domotužje poziva na grohot i ispijanje ljutog lijeka.

 

 

 


S predstave Cinco i Marinko

Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.

ŠERBEDŽIJA I TADIĆ GLAZBENO-SCENSKIM RECITALOM ODUŠEVILI PREPUN FRANKOPANSKI KAŠTEL (21. kolovoza 2009.)

Nakon koncerata dua Stefanovski - Tadić i profinjenog performansa Edina Karamazova, u okrilju zidina Frankopanskog kaštela nastupio je jednako slavan tandem Šerbedžija - Tadić, u nekoliko pjesama popraćen violončelom April Guthrie, kojem je također pošlo za rukom da do posljednjeg mjesta ispuni srednjovjekovno dvorište. Spomenuti glumačko-gitaristički dvojac tom je prilikom predstavio hvaljeni album Imam pjesmu za tebe koji je sredinom prošle godine nastao iz neformalnog druženja dvoje losangeleskih susjeda, a čije aranžmane gotovo u cijelosti potpisuje upravo Miroslav Tadić - danas jedan od najvirtuoznijih flamenco-gitarista. Brojna je publika tako imala prilike prepustiti se uživanju u nuzu izvrsnih obrada ličkih, makedonskih i romskih narodnih pjesama, interpretacijama ponajvećih Arsenovih i Diklićevih hitova, recitiranju stihova Tina Ujevića, te svojevrsnom uvodu u priču - Arslanagićevoj naslovnoj pjesmi - koju je Miljenko Jergović jednom prilikom precizno odredio kao emocionalnu emigrantsku razglednicu. Pozornica, čiju su scenografiju činile samo stolice i stol s buteljom bijelog vina, ambijentalno je predstavljala interijer konobe, uklopivši se izvrsno u intimnu šansonijersku večer, prožetu melankolijom i nostalgijom. Ovim nezaboravnim koncertom proslavljeni je dvojac, kojem se u izvedbi emotivne Aoj Liko pridružila i Nina Šerbedžija, uspio dokazati da ne postoje stroge granice između glumačke i glazbene umjetnosti, demonstriravši pritom savršenu kompatibilnost i sposobnost virtuoznog strukturiranja glazbene cjeline uz bezprimjernu interakciju s okupljenim mnoštvom čija je pažnja na samom kraju nagrađena šansonjerskim klasikom Nedaj se Ines.

 

 

 

 

 

 

 

 

Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.

KRK UGOSTIO ANU KARIĆ I BORISA BUZANČIĆA (17. kolovoza 2009.)

U Frankopanskom kaštelu, pred nizom zaljubljenika u kazalište, odigrana je predstava Ljubavna pisma, prema poznatom predlošku Alberta Ramsdella Gurneya (u prijevodu Ane Galac) nastala u produkciji Scene Gorica, u kojoj nam svoje glumačko i redateljsko umijeće - nakon 500-tinjak zajedničkih projekata - ponovo demonstriraju velikani hrvatskog glumišta, Ana Karić i Boris Buzančić. Inače, Ljubavna pisma možemo opisati kao humorističnu dramu - 1990. nominiranu za Pulitzerovu nagradu - čija se radnja koncentrira na samo dva lika, Melissu Gardner i Andrewa Makepiecea Ladda III. Čitajući pisma koja su jedno drugom slali od djetinjstva pa sve do poodmakle životne dobi, opisujući u njima sve svoje strahove, razmišljanja i nadanja, sve svoje pobjede i razočaranja, oni tek na kraju shvaćaju da su ta pisma, koja su jedno drugome pisali čitav život, ustvari bila ljubavna. Ana Karić i Boris Buzančić uspjeli su ovom vizualno jednostavnom predstavom ostvariti vrijedan i potpun dramski suživot dvoje likova kojima nije bila ni suđena, niti moguća ljubavna sreća, već divno, slatko i gorko cjeloživotno prijateljstvo. Ljubavna pisma prvi su put izvedena 1988. godine, a od njihovog prvog postavljanja na Broadwayu pa sve do danas u njima su svoj talent pokazala mnoga poznata glumačka imena poput Kathleen Turner, Williama Hurta, Elizabeth Taylor, Christophera Reevea, Christophera Walkena, Sissy Spacek, Mela Gibsona, Sigourney Weaver i mnogih drugih.

 

 

 

 
Ana Karić i Josip Buzančić u drami Ljubavna pisma

Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.

MAXIM FEDOTOV I GALINA PETROVA NASTUPILI PRED KRČKIM ZALJUBLJENICIMA U KLASIKU (14. kolovoza 2009.)

Pred krčkim zaljubljenicima u klasiku svoju su veličinu dokazali Maxim Fedotov, glasoviti ruski violinist, nositelj najviše državne titule iz područja kulture te predsjednik katedre za violinu i violu na Moskovskom konzervatoriju, i njegova supruga pianistica Galina Petrova, odsviravši, u dojmljivom ambijentu, zaista impresivan koncert na kojem je publika imala prilike potpuno se prepustiti virtuoznim izvedbama skladbi Johanna Sebastiana Bacha (Sonata za violinu i klavir u E-duru), Georgea Fridericha Handela (Sonata za violinu i klavir br. 4 u D-duru, Sonata za violinu i klavir br. 6 u E-duru) i Sergeja Prokofjeva (Pet melodija, Sonata br. 1 u f-molu za violinu i klavir). Maxim Fedotov još kao mladić proglašen je velikim glazbenim talentom što je i dokazao dobivanjem gotovo svih nagrada na Tokijskom međunarodnom violinističkom natjecanju održanom 1986. godine. Fedotov status, uz brojne koncerte po najpoznatijim svjetskim dvoranama i suradnje s vodećim svjetskim orkestrima, potvrdila je i titula Narodnog umjetnika Rusije kojim ga je početkom ‘90-ih godina prošlog stoljeća osobno proglasio bivši predsjednik Rusije Boris Jeljcin. Međutim, ne smijemo zaboraviti ni činjenicu da je 2005. godine čitava koncertna sezona u Moskvi bila službeno posvećena 25. godišnjici njegove bogate glazbene karijere. Priliku zasvirati na Paganinijevim violinama imali su samo rijetki vrhunski violinisti, budući da su ti nekoliko stotina godina stari instrumenti strogo čuvani u Genovi, a smije ih se koristiti tek jednom u dvije godine. Obje violine u pratnji tima stručnjaka, koji se brine o njihovoj zaštiti, iznimno rijetko napuštaju Italiju, ali nikada u isto vrijeme. Međutim, iznimka je učinjena 2003., kada je na njima u Petrogradu prvi put izvedena ruska glazba, a Maxim Fedotov bio je prvi violinist u svijetu koji je imao čast svirati na obje Paganinijeve violine, i to izvan Italije. Od 1992. Fedotov svira u duetu sa suprugom Galinom Petrovom koju je upoznao tijekom studija na Moskovskom konzervatoriju, a budući da se ovaj harmoničan i virtuozan duo okušao u svemu što je napisano za violinu i glasovir svoj je repertoar dopunio i obradama ruskih klasičkih evergreena kojima također duguje značajan dio svoje popularnosti.

 

 

 
Maxim Fedotov i Galina Petrova

Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.

ODIGRANA PREDSTAVA VESELE ŽENE HRVATSKE (12. kolovoza 2009.)

Nagrađivanoj predstavi Vesele žene Hrvatske, kazališne radionice Smjehotići, pošlo je za rukom da oraspoloži i nasmije do posljednjeg mjesta ispunjeno dvorište Frankopanskog kaštela. Riječ je o komediji u kojoj dvije glumice, uz minimalne kostimografske izmjene, kroz lepezu likova publiku odvode na upoznavanje s različitim tipovima hrvatskih žena - od Zagorki tj. čistačica nakon predizbornog skupa dobrano upućenih u političku situaciju, preko majki propalih učenika, Romkinja, Bosanki, tradicijom opterećenih Dalmatinki, pa sve do otmjenih Dubrovkinja i ostarijelih dama u potrazi za izgubljenom mladošću. Po već iskušanoj formuli, scenarist Matko Elezović ukazuje na tipične i manje tipične formule muško-ženskih (žensko-ženskih) odnosa i komunikacije, kojima želi pokazati koliko su hrvatske žene, ma koliko god geografski udaljene bile, sličnije nego li to možemo zamisliti. Predstava nadalje problematizira pojmove poput malograđanštine, regionalizma, primitivizma i snobizma, te publiku vodi na putovanje kroz različite regije postavljajući pitanje u kolikoj smo mjeri određeni sredinom, i je li to, uopće, bitno? U ulogama desetak veselih žena svoje su glumačke sposobnosti demonstrirale Jadranka Elezović i Matija Prskalo, dok režiju potpisuje Frana Marija Vranković.

   

 

 

 

 


Vesele žene Hrvatske: Jadranka Elezović i Matija Prskalo

 

 

Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.

GRAD KRK UGOSTIO EDINA KARAMAZOVA (06. kolovoza 2009.)

U Frankopanskom kaštelu održan je koncert jednog od najboljih i najkarizmatičnih svirača lutnje uopće - Edina Karamazova - koji se krčkim ljubiteljima dobre glazbe predstavio nizom izvrsnih interpretacija baroknog skladatelja Johanna Sebastiana Bacha (Ciaccona, Preludio e Fuga, Toccata con Fuga) i jednog od najboljih živućih gitarista-kompozitora Kubanca Lea Brouwera (Paisaje Cubano con Lluvia, Paisaje Cubano con Campanas, Paisaje Cubano con Rumba), obuhvaćenih nazivom Made in Silence. Okupljena publika mogla je stoga istinski uživatu u meditaciji tijekom gotovo dvosatnog performansa na lutnji i električnoj gitari snažno prožetog virtuoznošću i emocijama. Edin Karamazov rođen je u Zenici 1965. godine, a osim po svojim virtuoznim nastupima i istraživanju mogućnosti improvizacije na lutnji poznat je i po suradnji s vodećim svjetskim izvođačima rane glazbe među kojima se ističu: Hilliard Ensemble, Hesperion XXI, Mala Punica, Andreas Scholl i Orpheus Chamber Orchestra. Ovaj ambiciozan glazbenik svjetsku pozornost privlači izvrsnim albumom Songs From the Labyrinth koji obradama napjeva engleskog kompozitora Johna Dowlanda bilježi suradnju sa Stingom. Karamazov svoju glazbenu karijeru započinje svirajući klasičnu gitaru, a nakon uspjeha na brojnim gitarističkim natjecanjima svoje glazbeno usavršavanje nastavlja učeći arapsku lutnju kod Simona Shaheena na Arab Institute u New Yorku te baroknu lutnju u klasi profesora Hopkins Smitha na Scola Cantorum Basiliensis. U svojoj bogatoj karijeri ovaj poznati zenički umjetnik snimio je dva solo albuma obrađujući djela Brittena i Bacha, a surađivao je i s brojnim vokalnim interpretatorima poput Andreasa Scholla, Marie Cristine Kiehr ili Arianne Savall. Kao nenadmašni majstor tehničke izvedbe na brojnim žičanim instrumentima iz različitih kultura i razdoblja, izvodeći stilski raznovrsan repertoar od tabulatura 16. stoljeća do muzike balkanskih Cigana, Karamazov je između ostalog nastupao u amsterdamskom Concertgebouwu, Berlinskoj filharmoniji, njujorškom Carnegie Hallu, bečkom Konzerthausu i Sidnejskoj operi.

 

 

 

 

 

Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.

ENIS BEŠLAGIĆ I ZLATAN ZUHRIĆ NASMIJALI KRČANE (03. kolovoza 2009.)

U Frankopanskom kaštlu, unatoč iščekivanju kiše, pred nizom zaljubljenika u dobru komediju odigrana je predstava Od E do Z zagrebačke Non Stop produkcije, čiju režiju potpisuje Rajko Minković, dok je svoje scenarističko i glumačko umijeće prezentirao poznati komičarski dvojac: Bešlagić - Zuhrić. Od E do Z zabavna je predstava premijerno izvedena pred zatvorenicima kaznionice u Lepoglavi, a ne, kako bismo mogli pretpostavljati, na kazališnim daskama, jer je po mišljenju njezinih autora takvo mjesto autentičnije s obzirom da komedija govori o dvojici propalih glumaca koji na jednu noć zbog sitnih prekršaja završe u zatvoru. Enis Bešlagić i Zlatan Zuhrić bivaju uhićeni, jedan zbog nenamjernog napada na američkog predsjednika, a drugi zbog imitiranja Carle del Ponte. Kako im je svega dosta, dolaze na ideju da po izlasku iz zatvora opljačkaju banku, a u samoj ćeliji razrađuju precizan plan pljačke. Kroz niz komičnih scena prolaze situaciju, a na kraju osmisle i najsitniji detalj. Tako neposredno nakon izlaska, odlaze u akciju, a nakon neuspješne pljačke i traganja za lakim novcem, vraćaju se svom starom i provjerenom zanatu - glumi. Ovu urnebesnu kazališnu igru bisku stand up performansima krčka je publika srdačno (is)pratila pljeskom i smijehom.

 

 


Od E do Z: Enis Bešlagić i Zlatan Zuhrić Zuhra

Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.

ODRŽAN KONCERT GRADSKOG PJEVAČKOG ZBORA KRK I VIVIEN GALLETTE U PRATNJI VLADIMIRA BABINA (30. srpnja 2009.)

Ljetne priredbe na trenutak su promijenile svoju uobičajenu lokaciju pa program nije, kao što to inače biva, održan u sigurnoj zaštiti zidina Frankopanskog kaštela, već u jednako idiličnom ambijentu klaustra franjevačkog samostana. Ondje su, na oduševljenje okupljenih ljubitelja dobre glazbe, svoje pjevačke sposobnosti uz dirigenta i voditelja Ivicu Frletu demonstrirali/e članovi/ice Gradskog pjevačkog zbora Krk kojima su se na pozornici pridružili riječka vokalna solistica Vivien Galletta i jedan od najeminentnijih predstavnika mlađe generacije hrvatskih pijanista Vladimir Babin. Okupljeni su tako nešto više od sat vremena mogli uživati u raznolikom repertorau u kojem je ipak dominirao evergreen (Summertime, Volare) i tradicionalna primorska nota (More, Mažurano moja, Pred vratih Poreča, Dojdi, Neka vali gingolaju), iako su i oni ozbiljniji došli su na svoje zato što je program nudio i ponešto zahtjevnije komade klasične glazbe (Träumerei, Arabesques u E-duru). Da se publici koncert, prigodnog naziva More ljubavi, uistinu svidio posvjedočio nam je iskren pljesak što je izvođače natjerao da se zadovoljno upuste u bis.

 

 

Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.

VLATKO STEFANOVSKI I MIROSLAV TADIĆ ODUŠEVILI KRČANE (28. srpnja 2009.)

Poznati gitaristički tandem Stefanovski - Tadić nastupio je pred punim auditorijem Frankopanskog kaštela dokazavši još jednom da se Krčani nisu zasitili izvrsnog performansa ovog uigranog dvojca koji se terenutno nalazi na velikoj ljetnoj turneji predstavljajući netom obijavljen live album snimljen u kolovozu 2007. u zagrebačkoj Opatovini. Stoga, brojni su obožavatelji imala prilike istinski uživati u materijalima s novog izdanja iliti nizu nenadmašnih interpretacija makendonskih narodnih napjeva prožetih psihodelijom i ambijentalom. Budući da je prvi koncert turneje, onaj varaždinski, odgođen zbog Dana žalosti, Krk je dobio priliku otvoriti turneju nazvanu Pozdrav obali i otocima u okvirima koje će ova dva svjetski priznata gitaristička virtuoza posjetiti još osam hrvatskih gradova gdje će ljubiteljima istančanog zvuka demonstrirati zavidne vještine muziciranja na akustičnoj gitari. Vlatko Stefanovski osnivač je grupe Leb i sol svima poznate po neobičnom spajanju tradicionalnih makedonskih ritmova i stadionskog rocka. U novije vrijeme ovaj poznati makedonski umjetnik ima vrlo uspješnu samostalnu karijeru, a prvi solo uradak nazvan Kauboji i indijanc ukazuje na njegove različite glazbene interese počevši od etna, preko ambijentale, pa sve do klasičnog bluesa. Svjetlo dana 1998. ugledao je i hvaljeni album Kruševo, na kojem je po prvi put zabilježena suradnja Stefanovskog i Miroslava Tadića. Svoju globalnu popularnost Stefanofski, pored ostalog, duguje nevjerovatnoj gitarskoj tehnici, te stvaranju bogatog zvuka ispunjenog nenadmašnom imaginacijom i jednostavnošću. Karajem devedesetih godina prošlog stoljeća urednici časopisa Guitar player proglasili su Miroslava Tadića jednim od 30 najradikalnijih gitarista uopće. Ovaj glazbenik svjetskoga glasa svoje je formalno obrazovanje završio u SAD-u, a okušao se u izvođenju širokog spektra glazbenih stilova, rangiranih od barokne glazbe, glazbe klasičnog perioda, do bluesa, jazza ili rocka. Posljednjih godina Tadić je koncentriran na razvoj i pristup improvizaciji koju kombinira s glazbenim materijalima uvezenim iz niza različitih izvora. Početkom 2005. objavljen je još jedan zajednički album ovih proslavljenih gitarista naslovljen Treta majka koji predstavlja nastavak akustičnog putovanja započetog prije više od deset godina, međutim obogaćenog zvukom kavala kojeg unosi Teodosii Spasov. Klasičar Tadić i akustičar Stefanovski svojim su nenadmašnim nastupom u okvirima aktualne koncertne turneje, uz burne ovacije oduševljenih Krčana, pokazali kakav je zapravo njihov trenutni status, odnosno koliko im je publika vjerna!

 

 

 

 

 

 

Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.

LJETNE PRIREDBE NASTAVLJENE PREDSTAVOM KAKO MISLIŠ MENE NEMA?! (23. srpnja 2009.)

U Frankopanskom kaštelu pred mnogobrojnom, generacijski šarolikom publikom odigrana je hvaljena predstava zagrebačkog Teatra EXIT - Kako misliš mene nema?! - u kojoj su svoje glumačko umijeće demonstrirali nagrađivani glumci mlađe generacije - Filip Jurčić i Amar Bukvić. Režuju i scenarij predstave koja govori o minornoj strani života potpisuje Ivica Boban, kostimografiju Doris Krstić, dok su oblikovanje svjetla i projekcije djelo Denija Šesnića. Tijekom gotovo dva sata ovo krajnje energično kazališno istraživanje publiku vodi kroz niz svakodnevnih i manje svakodnevnih situacija, običnih i manje običnih socijalnih uloga u jednom trenutku uronjenih u realnost, a već u drugom u fantaziju. Amar Bukvić i Filip Juričić, pokazujući zavidnu sposobnost u igri glumačkih transformacija, prolaze kroz velik broj životopisnih likova i bezbroj apsurdnih, konfliktnih, dramatičnih, komičnih, tragičnih, gorkih ili slatkih priča koje jednostavno prepoznajemo kao stvarnost koja nas okružuje, te koju u svom apsurdu, konfliktu i dramatičnosti živimo. Kako misliš mene nema?! nastala je na tragu studijskog istraživanja i ispitne produkcije iz glume i scenskog pokreta na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu kao work in progress Majstorske radionice ADU i Teatra EXIT, te se kroz iskustvo susreta i suradnje s publikom još uvijek oblikuje i mijenja. Ovaj glumački zahtjevan kazališni komad, koji je svoju premijeru doživio 2007., krčka je publika prihvatila s oduševljenjem nagradivši glumce iskrenim aplauzom.

 

 

 


Kako misliš mene nema?!: Filip Jurčić i Amar Bukvić

Za pregled stvarne veličine slike kliknite na sliku.

U FRANKOPANSKOM KAŠTELU SVEČANO OTVORENE 53. LJETNE PRIREDBE (20. srpnja 2009.)

Među drevnim zidinama Frankopanskog kaštela pred brojnom i raspoloženom publikom svečano su otvorene 53. Ljetne priredbe, inače događanje s najvećom tradicijom u organizaciji Centra za kulturu Grada Krka. Kao domaćin ove značajne manifestacije prisutne je srdačno pozdravio gradonačelnik Darijo Vasilić zauzevši nakon pozdrava mjesto za prigodno uređenim stolom gdje je potpisao povelju koja govori nešto o povijesti, o svemu ča je bilo i onome ča je sad poli nas - o kantu, tancu, jubavi i miru blaženomau, a koju je praćen svitom vitezova dostavio hrvatski ban Nikola IV. Frankopan što ovdje ponosno stolovaše početkom 15. stoljeća. Tako je grad još jednom posegnuo daleko u svoju prošlost opravdavši geslo svedeno na ideju o neraskidivoj vezi između povijesti i kulture. Nakon potpisivanja listine i proglašavanja festivala otvorenim mjesto na pozornici pripalo je dvama vrsnim glazbenicima, violinistu Stefanu Milenkovichu i pijanistici Srebrenki Poljak, koji su energičnim i gotovo dvosatnim koncertom ljetnog repertoara oduševili brojne zaljubljenike u klasiku. Krčani su stoga ovom prilikom mogli istinski uživati u najpoznatim skladbama za violinu i klavir velikana poput Niccoloa Paganinija (Sonatina No. 6 in Mi minore, La Campanella), Pabla de Sarasate (Malaguena, Zigeunerweisen, Carmen), Pyotra Ilyicha Tchaikovskog (Meditation) ili Mauricea Ravela (Tzigane). Nakon izvrsno odsviranog koncerta kojeg je publika nagradila glasnim aplauzom nije, kao što to inače biva, uslijedio bis, već na Milenkovichev nagovor niz pitanja oduševljene publike na koja je nagrađivani violinist srdačno odgovarao, dokazavši tako, u otvorenom odnosu s publikom, jedinstvenost vlastitog performansa. Inače, Stefan Milenkovich osim po svojoj neobičnoj umjetničkoj naravi poznat je i po velikoj posvećenosti humanitarnom radu. Također, njegova tekuća koncertna sezona obuhvaća brojne solističke nastupe uz Zagrebačku filharmoniju, Varaždinski komorni orkestar, Orkestar Classic FM M-Tel, Makedonsku filharmoniju, The Prairie Ensembl, kao i nastupe na Ravinia Festivalu, Manchester Music Festivalu, Zagrebačkom međunarodnom festivalu komorne glazbe itd. Osim spomenutog ubrzo se očekuje objavljivanje Milenkovicheve snimke dva violinska koncerta Karola Szymanowskog, kao i biografskog dokumentarca kojeg potpisuje East Coast Aliens Productions. Srebrenka Poljak na festivalima i majstorskim tečajevima sretala se s mnogim vrsnim glazbenicima i ansamblima kao što su Isaac Stern, Mstislav Rostropovič, Leon Fleisher, Marian Lapšansky, Borodin kvartet, Emerson string quartet itd., koji su oblikovali njezinu glazbenu osobnost. Kao članica poznatog Zagrebačkog klavirskog tria uz violinisticu Vlatku Peljhan i violončelistu Pavla Zajceva, ostvaruje brojne nastupe u zemlji i inozemstvu, te osvaja brojne nagrade i priznanja. Osim netom završenog koncerta krčka će publika u okvirima ovogodišnjih Ljetnih priredbi moći uživati u nizu izvrsnih glazbenih događanja među kojima treba izdvojiti koncerte Vlatka Stefanovskog i Miroslava tadiće, Edina Karamazova, Maxima Fedotova i Galine Petrove, te Rade Šerbedžije i Miroslava Tadića, međutim neće nedostajati ni dobrih kazališnih komada poput Kako misliš mene nema?! zagrebačkog Teatra EXIT ili OD E DO Z u kojem će svoje komičarsko umijeće demonstrirati Enis Bešlagić i Zlatan Zuhrić.

  


Čitanje i potpisivanje povelje 53. Ljetnih priredbi

 

 


Nastup Stefana Milenkovicha i Srebrenke Poljak