Samostan i Crkva sv. Lovre

Na trgu Kamplin nailazimo na ostatke stupova postavljene preko puta kaštela koji naravno imaju svoju priču. U gradu Krku najposjećenije događanje je svakako Lovrečeva ili sajam koji se održava oko dana sv. Lovre, zaštitnika trgovaca. Ono što se odmah primjećuje jest da u mjestima koja imaju slično događanje vezano uz nekog sveca postoji i crkva posvećena tom svecu, međutim u gradu Krku crkve Sv. Lovre nema. No postojala je!
Međutim ne zna se točno kada je na starom groblju, liburnijskom, rimskom, pa starokršćanskom izgrađena crkva i benediktinski samostan Sv. Lovre. Obje građevine nisu sagrađene u isto vrijeme; vjerojatno je najprije sagrađena crkva, a zatim samostan (vezano uz staru kršćansku naviku da se očuva sveto mjesto). Crkva bi mogla biti ranokršćanska, budući da je i ime nositelja crkve, ime ranokršćanskog sveca. Izgradnjom katedrale počelo se s pokapanjem Krčana oko nje, dok su na starom groblju izvan gradskih zidina pokapani osuđenici na smrt i stranci koje je ista zadesila u Krku. Prvi se put samostan na starom groblju spominje 1271. godine (u oporuci udovice Spresa), no najvjerojatnije je bio podignut nešto ranije. Godine 1450. papa Nikola V. ukinuo je tu benediktinsku opatiju, ali je na prijedlog kneza Ivana VII. Frankopana obnovljena 1457. Od relativno velikog kompleksa danas je ostalo malo tragova, tek rijetki djelovi mozaika i kapitela koji pokazuju karakteristike ranokršćanske umjetnosti. No ono što je važno jest to da je uz ovu crkvu vezana i višestoljetna tradicija slavljenja sv. Lovre čiji su tragovi prisutni i u današnjim događajima: procesija svekolikog svećenstva otoka koja se održavala ujutro na dan Sv. Lovre sa sudjelovanjem više od 150 svećenika i klerika te čuveni sajam Sv. Lovre što se održavao tri dana, a gradu je davao poseban egzotičan izgled. Godine 1565. biskup Pietro Bembo zabranio je održavanje mise u crkvi kako netko ne bi stradao budući da je crkva već tada bila u prilično lošem stanju. Posljednji se put ona spominje 1803., a 1850. godine zemljište je prodano; tada i tragovi crkve nestaju. Iz katastarkog pregleda, 1752. godine, imamo potvrdu da je crkva bila trobrodna s polukružnom apsidom srednjeg broda. Dva su stupa sada već minule bazilike nakon rasprodaje zemljišta iznesena i postavljena uz lijevu stranu ulice koja vodi uz obalu. Uređenjem gradskog parka 1900. godine premješteni su na desnu stranu, a 1942. nalazili su se u samom parku. Nakon rata svećenik Ivan Žic njihove je ostatke prenio do sporednog ulaza u katedralu, da bi svoje putovanje završili na sadašnjem mjestu preko puta kaštela.

Literatura:
Anna Maria Fiorentin, KRK (SPLENDIDISSIMA CIVITAS CURICTARUM), Adamić, Rijeka,  2001.
Denis Lešić, Grad Krk (mala monografija velikoga grada), Aquanet, Krk, 2005.